Modro jezero, usamljeni plivač u kolovozu 2016. godine.

…Prošlo je više od četrdeset godina; studentom budući, u cik zore polazio sam ka Modrom jezeru i spuštao se k vodi. Sve je spavalo u dubokoj modrini kamena i vode. Sunce još uvijek na njegovim rubovima čeka da klizne nizbrdo kad se izdigne nad Krajinu. Spava i voda lagano namreškana, bezglasna i oko lađice koju je netko ostavio. Kad sunce preplavi vodu s kraja na kraj, spavanju će biti konac, zapjevat će cvrčci i pjevat će dok se sunce ne povuče iz grotla; voda će oživjeti pomaknuta rukama plivača, sječena tjelesima skakača koji će se baciti u nju s grebena. Tada, jezero je još intimniji dio gradića, pravi dar mjestu na visoravni, blagodat u ljetne dane. Na more malo tko i misli. Imamo svoje.

Dinko Štambak (1987.) Modro jezero u rano jutro

Pogled na Prološko jezero-Blato i jezero Galipovac početkom 1970-ih. Posred Blata se izdiže otočić Manastir s ruševinama starog poznatog franjevačkog samostana podignutog 1435. godine koji kao da je sletio na sred vode, na sred livade, kao Božji dar da štiti, da kroz minula stoljeća zrači duhovnošću.
Iznad je jezero Galipovac čije su sjeverne i zapadne kamene okomice znatno više, dok se istočne pitomije naglo spuštaju prema polju.

Izvor: Obiteljska arhiva

Augustin Jago Radovinović (16.10.1924.-12.06.1999.), maturant Muške realne gimnazije u Splitu snimljen 16. listopada 1942. godine na svoj 18. rođendan.

…”U tom slatkom krilu zavičaja moga
na ognjištu svetom milih pradjedova,
za koje sam srasta od iskona svoga”…

Jago Radovinović, 1944. godine

Izvor: Obiteljska arhiva

Imotski, ljeto 1931. godine u Jagulovim vrtovima. Desno na skalinama sjedi uz tzv. dječju kamenicu Anka Radovinović, u kamenici su nećakinje kapetana Nike Cerezina, Danja i Kitica Botić iz Pelješca te stoji Marija Radovinović.

Izvor: Obiteljska arhiva

U vrtu kuće Radovinović Bitanga ljeta 1909. godine, s desna kćeri Marijete Lusnik i dr Augustina Bitange: sjede Slavka i Katinka sa jednogodišnjom kćeri Marijom iz braka sa dr Milom Vukovićem te stoji Milena.
Imotski je nekad bio okružen vrtovime najbujnijim s južne i istočne strane koje su njegovale pojedine obitelji. Na jugozapadnom dijelu su bili Radovinovićevi Jagulovi vrtovi, na jugoistočnom Milinovićevi vrtovi, a među njima je bila Fratarska i Marčina ograda. Jagulovi vrtovi kaskadno su se spuštali niz padinu sa uređenim šetnicama između ružičnjaka te su imali provedeni sustav za navodnjavanje za različite zasađene kulture u nižim dijelovima vrta zvanim Barakovac i Periševac. Među brojnim suhozidima bile su ugrađene kamenice različitih veličina u kojima se ljeti “banjavalo”.

Izvor: Obiteljska arhiva