Modro jezero

Pogled sa zapadnog oboda Modrog jezera na Imotski, tvrđavu i serpentine od dna do vrha 1928. godine…..U nastavku se navodi dio zanimljivog teksta vezano za naziv Jezera iz jednog davnog broja novina “Imotska krajina”:Užasna pogreškaNa vidilici ponad Modrog jezera pristupio sam dvojici Imoćana Toniju Tadiću i Anti Bušiću, i već s početka napravio užasnu pogrešku što sam Modro jezero nazvao Plavim. – Plavo je nebo, a ovo je Modro-reče Ante Bušić, a Toni Tadić – Za iznošeno odijelo koje je bilo duže na suncu kažemo da je poplavilo, a ovo je moj prijatelju, Modro jezero, znate. Onda je Toni Tadić ispričao što sam prije i poslije Imotskoga pročitao u knjigama. Da su ta jezera svjetska rijetkost, da je jedinstven način njihova postanka, da su jezera formirana u grandioznim podzemnim spiljama čiji su se stropovi pri potresu prolomili i stropoštali u provaliju….

Razglednica u obiteljskoj arhivi

Šetalište od Jezera do crkve u Imoskom

Razglednica-dopisnica Imotskog snimljena sa zapadne strane 1907. godine, Šetalište od Jezera do crkve u Imoskom…. Vlastnik (nakladnik) Marko Dunda. Dopisnica je poslana 11.08.1909. godine iz Imotskog u Sinj Signori Giselli Hanzalek rođ. Orlansich, supruzi Floriana Hanzaleka ravnatelja Dogane u Sinju. Dopisnica je snimljena od kuće Mirošević, a obuhvaća područje “Jezera” s kućama: učitelja Anđule Bitanga (prije gradnje aneksa kuće), dr Augustina Bitange sagrađene 1892. godine, Colombani i Marče u kojoj je tada radio Sud te crkvom sv Frane. Lijevo je zid ispred kuće Mirošević. Na mjestu današnje zgrade Suda, tada je bio vrt-njiva, pa se i ulica na fotografiji u staro vrijeme zvala “Ispod njive”.

Izvor: Obiteljska arhiva 

Imotski, 1899. godine…

Sajmište Frane Josipa I., Mercato Francesco Giuseppe I., Pazar u Imotskome snimljen sa istoka 1899. godine. Na razglednici se vidi cijelo tadašnje sajmište. Niže lijevo se vidi oštećeni crkveni zvonik i krov kuće Marče. Na samom sajmištu vidi se dobro odvodni kanal te „parkirališta“ konja i magaradi. Roba za prodaju istovarala se po tržnicama dok su se konji i magarad vezali dalje. Varušani su koristili ta „parkirališta“ radi đubra, a u samostanu su sačuvani do danas „balančuci“ za vezanje konja i magaradi. Naplaćivalo se đubrom, koji bi ostavile vezane životinje. Tu je i feral, bilo ih je tri na nekadašnjem Pazaru, a palili su se samo u noćima bez mjeseca. U dnu fotografije se vidi čuvena kostela koja se raspukla zime 1921. godine uz nezapamćenu studen kada je Imotski bio petnaest dana zaleđen i odsječen od svijeta. Staru kostelu dao je posjeći tadašnji načelnik Jure Jerković. Ispred kostele se vidi “parkirana” kočija, diliđenca.

Fotografo je G. Mattiazzi (Giacinto pl. Mattiazzi, prednik jedne od najpoznatijih šibenskih i hrvatskih fotografskih obitelji), a Editori (nakladnici) su Ligutich i Marce, poznati imotski trgovci.

Razglednica u arhivi Mercedes Cede Marinković

Središte Imotskog 1910. godine

Dosad neobjavljena razglednica, Središte Imotskog izdana 1910. godine. Razglednicu je iste godine iz Imotskog poslala u Split Odličnoj Gospođi Zorki Cerezin (1885.-1958.) sestra Katinka Vuković (1884.-1962.). Nakladnik razglednice, Vlastnik je Josip Tripalo. Pri dnu se vidi vrt vojnog i prvog liječnika u Imotskom dr Giuseppea Wanmullera, doseljenika iz Italije. Na južnom dijelu vrta podigao je kuću, vidljivu na Catasticu Pietra Corira iz 1774. godine. Poslije je zapadno od stare kuće podigao lijepu kamenu kuću praunuk dr Wanmullera, Norbert Berto Vučemilović (1882.). Sjeverozapadni dio kompleksa zemlje pripadao je obitelji Colombani koji su na tom terenu podigli kuću na četirii kata. Lijevo od vrta je kuća Matije Jelavića, u prizemlju koje je dućan mješovite robe. Prostor desno od Jelavića kuće pripadao je obitelji Colombani, a služio je za kočiju, kola i konje. Poslije je tu držao vatrogasnu cisternu Italo Colombani. Poviše je vrt i kuća sa crvenim krovom i jednim prozorom dr Augustina Bitange. Lijevo od kuće Bitanga je stambena kuća Josipa Tripala sa krovom na tri vode te Tripalove teze nad kojima je teraca s prekrasnim pogledom na cijelo polje i ulaz u njihove čuvene ćemere s južne strane. U sredini je kuća Ligutić koja je u prvobitnom obliku bila turska kula. Na Topani se vidi glavni ulaz u tvrđavu (sa stanom prvog župnika iz 1717.) uz koji je sa zapadne strane stajala preslica za zvono. Desno od Topane vidi se kuća Marka Đamonje. Lijevo uz put prema Pjaci je vrt i kuća Colombani, danas u ruševnom stanju. Krajnje lijevo sa vrtom vidi se dio manje kuće Marče. Poviše sa plavim krovom je kuća Alfonsa Bitange s vrtom te je na Pjaci sa plavim krovom vidljiva s dva kata velika kuća dr Ike Jerkovića.

Razglednica u arhivi Radovinović 

Imotski 1935. godine

GOSPOĐA MARČE

Žao mi je ali u ovoj priči bit će u upotrebi riječi u originalu jer usuprotnom ne bi mogle izrazit duhovitost osoba koji su sastavni diopriče. Gospođa Katica Marče je žena uglednog veterinara Mate. Spadaju u bogatije obitelji. Porijeklo vuku iz Splita, a u Imotski su došli početkom 1855. kao trgovci. U njihovom podrumu bio je badanj (velika bačva za vrenje grožđa) na koji se do vrha penjalo na skalama koliko je bio velik. Ona se jedne srijede na pazarni dan uputila sa svojom služavkom u kupovinu. Prodavač iz Duvna (današnji Tomislav grad) sjedi na tronošcu i prodaje krumpire. Gospođa svojoj služavki upire prstom koji će krumpir izabrati i staviti u vrećicu, i tako prevrće služavka krumpire i pomalo iritira prodavača. Prodavač u ustima puši cigaretu koja mu je skoro dogorjela u ustima i iznerviran radnjom i naredbom gospođe Marče reče: Ajdete vi, gospođo u guzicu. i ostavite se mojih krumpira. Takvu uvredu gospođa Marče u životu nije doživjela. Ugledna gospođa odlazi po pazaru potražiti redara da ureduje i da kazni i posebno zatraži ispriku tog seljaka prema njoj uglednoj osobi. Nakon nekoliko minuta pronađen je redar, ispričana je verzija priče gospođe Marče i redar stupa u akciju. Svi troje: redar, gospođa Marče i njena sluškinja kao svjedok događaja dolaze do seljaka koji je prodavao krumpir. Redar propisno obučen u službenoj uniformi, k tome i poznanik ugledne gospođe odlučnim glasom zatraži ispriku od prodavača govoreći: Ajde, povuci riječ. Duvnjak podigne glavu izvadi cigaretu iz usta i reče: Pa neka gospođa izađe iz guzice.Petar Nikolić (2023.) “Život dida Petra”

Fotografija u obiteljskoj arhivi

Pučka i Građanska škola u Imotskom 1925. godine

Pučka i Građanska škola u Imotskom 1925. godine. Do škole je hotel Zagora (Dunda). Lijevo je zid dvorišta Nike Vučemilovića na kojem je često bio njegov gavran koji je govorio par riječi. Ispred zida je u kaputiću je Zvone Lončar (star 13 godina) i mali Veseljko Rako. U autu su: Ante Bralić, Toni Colombani i Toni Franceschi. Inicijator gradnje nove školske zgrade bio je najuspješniji Načelnik Imotskog svih vremena Josip Tripalo (1862.-1929.) uz suradnju sa narodnim zastupnikom Josipom Vergilom Perićem. Školska zgrada građena je od 1909. do 1911. godine te “Skrblju općine i ljubitelja prosvjete svečano blagoslovljena i otvorena dne 4. listopada 1911. godine”. Prvi ravnatelj Građanske škole bio je Anđeo Bitanga (1863.-1942.), a među prvim zaslužnim imotskim učiteljima bili su: Pavao Bezić, Martin Pera, Ivan Bulić, Stanko Margetić, Duško Vlajčić, Ante Markota. Prve poznate učiteljice bile su: Ruža Gentilini, sestre Kornelija i Neva Murvar, sestre Jelka Kalafato Domljan i Marija Kalafato Benković, Marija Dijaković Franceschi.

Razglednica u obiteljskoj arhivi 

Imotski, glavno šetalište 1914. godine

Imotski, glavno šetalište, Pjaca., na razglednici iz davne 1914. godine dokumentiran je tadašnji izgled imotskih kamenih ljepotica, kuća u nizu na Pjaci: Ciciliani, Vuković, Tadić, Bauk i Ligutić. Krajnje desno na mjestu srusene mirine izmedu dva svjetska rata sagradena je kuca Ferrari. Ispred kavane je veliki feral kojeg nema na fotografiji iz 1912. godine, a tu je i austrijski vojnik.

Razglednicu je poslala Katinka Vuković iz Imotskog sestri Zorki Cerezin u Split čestitajući joj imendan.Razglednica u obiteljskoj arhivi

Imotski, Glavno šetalište, Pjaca 1905. godine

Imotski, Glavno šetalište, Pjaca 1905. godine., nakladnik Ante Dunda. Razglednica prikazuje krajnji zapadni dio Pjace sa mnoštvom ljudi. Desno je zgrada novog Obćinskog doma izgrađenog 1900. godine, zatim se vidi velika kuća koju je sredinom 19. stoljeća sagradila Anđelina Nina Bitanga, poslije supruga Mihovila Miše Vrdoljaka (1827.-1900.), Načelnika Imotskog u razdobljima 1888-1889. i 1896.-1897 godine. Lijevo je kuća doseljenika iz Grabovca Marka Vrdoljaka (1772.) sagrađena početkom 19. stoljeća u kojoj je živio fra Jerolim Luiđi Vrdoljak (1800.-1865.), a u kući je rođena nećakinja fra Jerolima Luiđija, kći njegovog brata Jure, pjesnikinja Ana Vrdoljak Imotskinja (1833. -1866.).

Izvor: Obiteljska arhiva

Ulaz u Varoš Imoski

Ulaz u Varoš Imoski sa Istočne strane, razglednica poslana od dr. Frane Kekina Pelicarića 1908. godine, vlastnik Marko Dunda.S desne strane ulice prema crkvi nanizane su kuće u bloku kako slijedi: Dušana Matijaševića, Ostojić, dr. Frane Pelicarića i Margetić. Od tih kuća prema Pazaru ide Pervanova ulica. Na suprotnoj strani ulice padinom prema jugu spušta se Marčina ograda, a dalje lijevo je hotel “Dunda”, vlasnika Marka Dunde. Nasuprot Matijaševića kuće poslije se izgradila kuća Ive Kordića Kleminice, a u kući je sada slastičarnica.

Razglednica u obiteljskoj arhivi