Govor zastupnika J. V. Perića pri glavnoj razpravi o proračunu U sjednici dne 19 Lipnja na Carevinskom vieću u Beču (po brzopisnom izvješću) tiskanom u knjižici u Zadru Brzotiskom „Narodnog lista“ 1891. godine. Prof don Josip Vergilije Perić poslao je knjižicu prije 126 godina iz Beča u Imotski prijatelju i istomišljeniku dr Augustinu Bitangi sa napisanom posvetom „U znak štovanja“. Godišnjica je smrti prof. don Josipa Vergilija Perića (Gornje Podbablje kraj Imotskoga, 16. IV. 1845 – Zadar, 2. I. 1919), hrvatskog političara, svećenika, odgojitelja, profesora, pisca, prevoditelja, publicista, člana Hrvatskog starinarskog društva i čuvara narodnih spomenika, borca za nacionalna prava, poslanika u Saboru i Carevinskom vijeću (tijekom 18 godina). Prof. don Josip Vergilije Perić studirao je teologiju u Šibeniku i Makarskoj, a 1877. godine diplomirao je klasičnu filologiju i slavistiku u Grazu. Radio je kao profesor u Kotoru i Zadru. Bio je član Narodne stranke i Stranke prava, narodni zastupnik Imotske krajine u Dalmatinskom saboru u Zadru i u Carevinskom vijeću u Beču. Prevodio je s grčkoga i latinskoga (Theokritove Idylle, 1909; Pastirske pjesme, 1913). Značajnija djela su: Kula od uzdaha: historički događaj iz prve polovice XVII. vieka (1900), Srpsko-hrvatski spor (Der serbo-kroatische Streit, 1903), Pjesme i poslanice (god. 1894–1906) (1906), O sveopćoj pučkoj prosvjeti (1912). Prof. don Josip Vergilije Perić veliki je zaslužni sin Imotske krajine koji je pomogao da se u Imotskom izgradi Duhanska stanica, potaknuo je izgradnju osnovne i građanske škole te sudske zgrade u Imotskom. Pomogao je i zagovarao zidanje škola crkava i župnih kuća po selima Imotske krajine. Borio se za isušenje Imotskog polja i izgradnju ličke željezničke pruge te pruge koja bi povezivala Split-Aržano-Bugojno-Sarajevo. Josip Vergilije Perić pomagao je svojoj rodbini jer je imao čak tri plaće koje je mogao zakonski primati i svakome koliko je mogao. Svoju ušteđevinu velikim dijelom ostavio je imotskom samostanu i sirotištu u Imotskome. Prof. don Josip Vergilije Perić cijelog života posvetio se neumornom radu za svoj narod na širokom području, bio je uporni zastupnik narodnog jedinstva i hrvatske samostalnosti. Za svoj program „Samostalnost Hrvatske, cjelokupnost Hrvatske, ustav Hrvatske” borio se demokratski, parlamentarno, poštujući zajednička prava, ali se nikada nije odricao svojih ideala i prava svog naroda.Umro je 2. siječnja 1919. godine u Zadru u 74. godini života, a pet godina poslije njegove smrti njegova rodbina je prenijela njegove zemne ostatke u obiteljsku grobnicu na Kamenmostu gdje i danas počiva.

Pismo koje je prof. don Josip Vergilije Perić uputio  11. travnja 1898. godine iz Beča u Imotski prijatelju, političkom istomišljeniku, presjedniku Narodne stranke dr Augustinu Bitangi. Prof. don Josip Vergilije Perić hrvatski političar i pisac rođen je u Gornjem Podbablju kraj Imotskoga 16. travnja 1845. godine, a umro je u Zadru 2. siječnja 1919. godine. Studirao je teologiju u Šibeniku i Makarskoj, a 1877. godine diplomirao je klasičnu filologiju i slavistiku u Grazu. Radio je kao profesor u Kotoru i Zadru. Bio je član Narodne stranke i Stranke prava, narodni zastupnik Imotske krajine u Dalmatinskom saboru u Zadru i u Carevinskom vijeću u Beču. Prevodio je s grčkoga i latinskoga (Theokritove Idylle, 1909; Pastirske pjesme, 1913). Perićeva značajnija djela su: Kula od uzdaha: historički događaj iz prve polovice XVII. vieka (1900), Srpsko-hrvatski spor (Der serbo-kroatische Streit, 1903), Pjesme i poslanice (god. 1894–1906) (1906), O sveopćoj pučkoj prosvjeti (1912). Prof. don Josip Vergilije Perić veliki je zaslužni sin Imotske krajine, a po zapisima fra Vjeke Vrčića između mnogih stvarateljskih „građevina“ koje je Perić ostavio u naslijeđe generacijama poslije, među ostalim važna je i vrijedna „veza“ don Josipa Vergilija Perića s fra Lujom Marunom, ocem starohrvatske arheologije.
11.04.98.
Dragi prijatelju,
Primio sam pismo iz Zadra, odnosno na upit zajedničkih pašnjaka na bosansko – hercegovačkom mejašu i spravit mi upit za prvu sjednicu Car. vieća koja će biti na 20tak.
Nego, ako bi me vi ovlastilii, ja bih odustao, a privatno prije propitao se na ministarstvu bosanskom ovdje kod Kalaga, kad bi voljan bio, ovo pitanje ureditt, neg da ja započimljem parlamentarnu akciju. Ako mi obeća, tim ćemo prije kraja doći, ako ne obeća, a ja ću na javnost pitanje iznieti.
On se boji javnosti pak je nade, da će nam na liepe sne povoljiti.
Čim primite ovo pismo, javite mi po žici, na što pristajete.
Vami i cieloj vašoj obitelji želim sretne blagdane!
Zdravo!

Vaš odani J. V. Perić

Izvor: Obiteljska arhiva