Ljekarna Ferrari snimljena u travnju 2026. godine…..U Imotskom su dugi niz godina djelovale ljekarne Kurrir na Pazaru i Ferrari na Pjaci. Apotekar Pasquale Paško Ferrari (1865.) koji je doselio iz Paga u Imotski otvorio je ljekarnu krajem 19. stoljeća u kući Ligutić na Pjaci, a zatim je preselio u prizemlje kuće Jerković. Između dva svjetska rata Paškal je po projektu Krešimira Kreše Rake sagradio lijepu kamenu kuću na Pjaci te je u prizemlju kuće smjestio ljekarnu koja je tu djelovala dugi niz godina. Paško Ferrari vjenčao se sa Imoćankom Klotildom Ligutić (1881.-1964.), kćeri Nikole, a imali su dvoje djece Stjepana Nina i Rosinu. Rosina Ferrari (1906.) udala se za Slavu Raku (1897.) s kojim je imala dvoje djece Hrabrog i Ljerku. Mr. ph. Stjepan Nino Ferrari (1908.-1993.) završio je studij farmacije u Zagrebu te se po povratku u Imotski oženio za Zlatu Franceschi (1910.-1971.), kci Stjepana. Nino Ferrari, legendarni imotski apotekar u svojoj kući nastavio je očevu ljekarničku tradiciju, a neko vrijeme u ljekarni je nakon što je maturirala u imotskoj Gimnaziji radila i njegova kći Renata Renica. (1941.-2017.). Nakon 1945. godine, ljekarna
obitelji Ferrari, kao jedna od istaknutih nacionalizirana je i postala dio državnog zdravstvenog sustava, a Nino je nastavio raditi kao apotekar do mirovine..Kako je Ninova supruga Zlata rano preminula on i Renica su bili oslonjeni jedno na drugo te su skladno i mirno živjeli u zajedničkom domaćinstvu. Nino je dugi niz godina vozio opel kadet smješten u garaži kuće Radovinović Jagul te je gotovo svakodnevno išao sa svojom Renicom u šetnju na različite lokacije po Imotskom polju kamo bi se dovezli autom, a najčešće na Perinušu gdje je bila kuća Renicine majke Zlate. Poslije smrti svoga pape tiha, pažljiva i nenametljiva Renica je dok je mogla sama išla u duge šetnje po voljenom rodnom kraju kojem se zadnja pripadnica obitelji Ferrari 2017. godine vratila u vječni zagrljaj. Jedinstven inventar stare ljekarne Ferrari u kojoj se čuvaju i stare vage te posude za pripremu i čuvanje lijekova potrebno je konzervirati i sačuvati kao kulturnu baštinu Imotskoga.

Anamaria Marušić Tonković