Umijeće pripreme Imotske torte upisano je 06. siječnja 2026. godine u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro, čime je potvrđena njezina višestoljetna tradicija i umijeće pripreme koje se u obiteljima po ženskoj liniji prenosi s koljena na koljeno. Postupak zaštite započeo je početkom 2024. godine, a stručno istraživanje i izradu dokumentacije proveo je Područni ured za konzervatorske poslove u Imotskom, kao prijavitelj zaštite. Značajan doprinos valorizaciji Imotske torte dale su Maja Nikolić i njena kći Gaby Škeva, čuvarice kulinarske baštine Imotske krajine i autorice četiri izdanja knjige “Imotski na pjatu”. U nastavku se daje tekst (napisan prije zaštite imotske torte) Antonjete Baškarad Jutronić o razlikama i sličnostima između Imotske i Makarske torte-Makarane čije je umijeće pripreme službeno zaštićeno 2012. godine.

Teško bi bilo danas zamisliti neku svetkovinu, rođendan, imendan, krštenje, vjenčanje, a da se na svečarskom stolu ne nađe i Imotska torta. Ne znamo tko ju je i kada prvi napravio, niti tko je prvi zapisao recept, ali svi znamo da je to jako stara tradicionalna imotska slastica. Mnogi je danas rade, međutim svaka domaćica ima i neku svoju malu tajnu koja se prenosi unutar obitelji s koljena na koljeno.
Makarani imaju svoju tortu, Makaranu, vrlo sličnu našoj, ali su je, za razliku od nas, uspjeli bolje promovirati i napraviti od nje makarski brend.
Makarska i imotska torta razlikuju se tek u nijansama. Imotska se torta reže na fete, Makarana na romboide. Mi tortu ukrašavamo oguljenim bajamima na sjecištima traka, Makarani bajame zabadaju u kremu na površini. U nadjevu imotske torte naći će se bajam gorkić. Kod Makarane čokolada i džem.
Međutim, ove dvije torte imaju i jednu carsko-kraljevsku poveznicu. Naime, priča se da je makarska torta bila servirana saksonskome kralju Friedrichu Augustu koji je izuzetno zadovoljan tortu krstio Makarana. Imoćani su prilikom posjete cara Franje Josipa Imotskome 1875. godine počastili cara svojom tortom, koju je za tu prigodu napravila gospođa Katina Gjamonja. Car je bio oduševljen pa su mu Imotsku tortu i kasnije slali u Beč povodom careva rođendana. Zato Imotska torta, za razliku od Makarane, na rubovima ima roščiće koji simboliziraju krunu.
Spomenimo i jednu anegdotu koja povezuje ove dvije torte na specifičan način pomenimo i jednu anegdotu koja povezuje ove dvije torte na specifičan način objavljenu u knjizi ‘Kavalaric’ (2017.) autora Marina Srzića, a dio je poglavlja ‘Šta ćemo sutra za ručak. . Šjoru Ređinetu pl. Ivanišević (1880.-1963.), udovu dr. Bartula Vrankovića, zamolila je njezina sluškinja da joj pomoću svojih veza pomogne spasiti nećaka iz talijanskog zatvora. Šjora Ređineta je u svome naumu uspjela, a kao znak zahvalnosti željela je odgovornome policijskom službeniku poslati makarsku tortu. Ali u to ratno doba, vrijeme gladi i opće oskudice, improvizirala je kako je u takvoj situaciji mogla: malo bruštulanih bajama, poprženo kukuruzno brašno, mast, Kneipp, rakija…
Nećak je oslobođen zatvora pa je donio gospođi sljedeću poruku:
Egr. Contesa Reginetta!
Pašticerka Vam dobra nije, al ribella sunce grije
Makarana palentu ne jubi – otrnuše moji zubi,
Rakija je za impašt činit, a maraškino za tortu začinit,
Čikolatu volim čuti, od Kneippa me proliv muti,
Mast i maslo nije u isto, u štumku mi gadno vrije.
Pitate me kako ricetu znam, draga šjora Ređe, od Polaccovih sam ja!
U none se torta ila, uvik kad je fešta bila. Živili mi!

Ređineta mu je odgovorila: Da sam znala da ste Makaranin poslala bi Vam “Imotsku tortu”

Poštovana šjora Ređineta, ne sviđa mi se što ste na ovaj način omalovažili Imotsku tortu, jer ona to ne zaslužuje. Ne znam gdje Vam je sada duša, ali sam Vam beskrajno zahvalna, ako ste Vašom tortom, bez obzira kako je nazvali, spasili jedan mladi život!

Na fotografiji su rodela i nožice iz 19. stoljeća koji su pripadali Hedvigi Edi Vučemilović (1847.-1914.). Rodela kojom su se rezale trake za imotsku tortu i nožice u formi guske čijim su se vrhom pravile rupice u koje bi se uboli oguljeni bajami posuđivale su se po cijelom Imotskom.

Antonjeta Baškarad Jutronić

Tući:
10 žumanjaka
15 dkg šećera
10 dkg masla
Dodati 10 dkg brašna s navrh noža praška za pecivo.
Uliti malo mlijeka da ne bude pregusto, potom dodati korice od limuna, vanilin šećera ili ekstrakta od vanilije, a ako se ima i malo maraskina.
Smjesu izliti u kalup i peći na laganoj vatri.
Dok se smjesa peče, preostale bjelanjke staviti u veću teču, dodati 40 dkg šećera, i malo promiješati (ne jako žbatiti) žicom za bjelanjke, te usuti u to 40 dkg cijelih jezgra oraha, dodati cimeta, klinčića u prahu, muškatnog oraščića i sve nastaviti neprestano miješati na vatri. Usput provjeriti je li biskvit lagano ispečen i izvaditi ga. Kad smjesa s orasima nakon stalnog miješanja postane gušća i pjenasta, te kad se pri miješanju pokaže dno teče i smjesa se počne rastezati, izliti je lagano preko biskvita i poravnati, potom sve vratiti u pećnicu da se nastavi sušiti na 100 –150 stupnjeva oko sat vremena. Za to će se vrijeme odozgo uhvatiti lagana kora.
Pečenu tortu pustiti da se hladi i vaditi na tanjur.

Po receptu iz bilježnice recepata Marije Rako čupavu tortu od davnina neizostavnu na imotskim blagdanskim stolovima izradila njena kći Gordana Rako Radić

Magija se zrakom širi. Opojan miris cimeta, orašćića, klinčića, okusi i mirisi Imotskoga, grada voljenoga. Iz portuna sukljaju oblaci topline, a svaki škaklje nozdrvice, vonjem prženih bajama, krokanti, galetine, rafijoli i oni lipi medeni cukrom išarani medenjaci. Kreme limuna i vanilije. Nikada tako grad nije oplavljen mirisima kao u ovo sveto vrijeme. I nikada kao tada nije bilo zabranjeno ulaziti u kuću piti vode, jer žednilo se kako bi se kradimice napunili džepići gulozarijama i brzdavilo se, brzdavilo, ma i oblizivalo,,,,,,,,,,To vrijeme koje smo baštinili, prigrlili i danas živimo, jer što je most bez piluna to je čovjek bez stare bakine bilježnice koja se ko sakral unucima predaje. Jedna takva bezvremena i danas aktuelna u mnogo imotskih kuća je ona gospođe Nore Vučemilović Baškarad (1913-2001), Torta Arcobaleno! Kruna znanja, strpljenja i delicija čija priprema nam priča o prirodnim bojama za biskvit, o umješnosti stvaranja umjetničkog djela i čudesne slike presjeka fete. O dio santo. Stigla je receptura i torta iz stare, štovane kuće Colombani čije špomilje ni danas nitko nije nadmašio. Naša teta Lući, tko li se ne sijeća njenih galetina i keksi na pinjur……. Budimo ponosni na nisku naših torti koja je baš onako naša imotska, kolajna zlatna i prebogata. Na žutu papiru recepom vremešna, a okusom neprikosnovena. Zdravi mi i veseli, radosni u miru Blagdane mi svetkovali.

Mercedes Ceda Marinković

Kapurali iz kužine Tornade Zen Ćosić.
Svaka imotska kuća ima svoje male tajne za pripravu kapurala te se daje recept za kapurale iz kuharice Maje Nikolić “Imotski na pjatu”:

– glavica domaćeg kiselog kupusa
– 1 kg miješanog mesa (svinjetina,teletina i junetina)
– 1oo gr domaće suhe slanine
– 1 jaje
– 1 manja kapula
– 4-5 česana luka
– nekoliko klinčića
– 1 žličica korijandula
– petrusimul
– slatka crvena paprika
– papar
– sol
ZAPRŽAK
– 2 žlice brašna
– 1 kapula
– 1 žlica masti,ili ulja
– 1 žlica konšerve
– vegeta
– 1 žlica šećera

Listovi kupusa dobro se operu. Meso se melje zajedno s lukom, kapulom i slaninom, zatim se doda papar, sol, crvena paprika, isjeckani petrusimul i jaje, pa sve to miješa rukom. Ovu smjesu se zamota u listove kupusa, pa tako pripremljene kapurale slažemo u teću. Preostale listove kupusa tanko narežemo i stavljamo između i po složenim kapuralima s klinčićima i korijandulom. Na dnu teće može se staviti nekoliko kožica slanine, komadi junećeg mišića s kosti ili svinjetina. Posebno se napravi zapržak. Na ulje ili mast stavi se isjeckana kapula i brašno, pa se zažuti na laganoj vatri, dolije 1-2 čaše vode i dodaju vegeta, konšerva i šećer. Lagano se prokuha da ostane rijetko. Zapržak se prelije po složenim kapuralima i dolije vode da sve popliva. Kapurali se kuhaju u ekpres loncu 15 minuta, a u običnoj teći nekoliko sati. S kapuralima se poslužuje pire krompir, leš svježe i suho meso.

Jesen u Imotskome je godišnje doba kada su se radile razne marmelade od jesenskog voća i, naravno, sir od dunja. Imoćani su ovu slasticu zvali kotonjada prema talijanskoj riječi za dunju-cotogno. Pročitajte recept za izradu kotonjade Mercedes Cede Marinković iz bilježnice recepata njene bake Mile Vujčić rod. Picukarić:
“Opere se 3 kg ne jako zrelih dunja te se izrežu na 4 dijela sa korom, špice se maknu i stave u gazu. Stavi ih se u 1 litar hladne vode sa jednim limunom da ne oksidaraju, gazu sa špicama zavezati u loncu i kuhati uz povremeno miješanje otprilike 10 minuta. Kuhane dunje se procijede i samelju na mašini za meso. Smjesa se izmjeri i pomiješa s istom količinom šećera. Prethodno od vode u kojoj su se kuhale dunje odvoji se 3,4 dcl i tu se stavi šećer koji se miješa dok se ne rastopi, a kada voda počne tamniti dodaju se dunje i stalno miješaju otprilike pola sata. Pred kraj kuhanja doda se sok dva limuna. Smjesa se odmah počne ulijevati u kalupe koji su prethodno bili potopljeni u vrućoj vodi. Nakon 24 sata kotonjada se pažljivo vadi iz kalupa te se suši 7 dana na dasci uz svakodnevno okretanje. Zatim se sprema u kutije i pokriva listovima lovora zbog mirisa i zaštite.

P.S. Po mogućnosti kutije metnuti na ormar, reći djeci što je unutra, a zatim maknuti stolice iz sobe. Višak dunja poželjno staviti u ormar među intimele.

Na fotografiji kotonjada koju je 04. studenog 2021. godine izradila Ceda Marinković

Uz Svjetski dan pečenja kolača koji se obilježava 17. svibnja dajemo recepte za tortu Arcobalenu iz bilježnice recepata Nore Vučemilović Baškarad (1913.-2001.) koju su Kolombanuše napravile i darovale prigodom vjenčanja Marije Vučemilović, Zanine 1946. godine te Čupavu tortu iz starih Imotskih bilježnica recepata:

Kolombanuše poslale Mariji kad se udavala

TORTA ARCOBALENA DUGA

Na snijeg od 6 bjelanaca nadoda se 38 dkg šećera, zatim se doda 28 dkg bajama oguljenih i samljevenih. Kora od limuna. Sve dobro mora biti stučeno. Razdijeliti smjesu na pet dijelova. I. ostavi se bijela II. u crveno (u apoteci). III. zeleno sa malo španjaka. IV. sa narančom. Svaku napose ispeći. Peć mora biti mlaka. Svaku sastavi sa marmeladom od nekog voća ili sa šlagom. Dobra i lijepa za vidjeti.

Bilježnica recepata u arhivi Antonjete Baškarad Jutronić

ČUPAVA TORTA IZ STARIH IMOTSKIH BILJEŽNICA RECEPATA

10 friških jaja(odvoji odmah žumanca i bjelanca)

pola kila cukra

pola kila polovica oraha ili krupnijih komada razlomljena oraha

3 žlice rastopljene masti

5-6 žlica brašna

kore od limuna

malo rakije

šećer vaniliju

malo praška za pecivo (umišaj u brašno)

Postupak

Tući žumanjca sa 5-6 ravnih žlica cukra pa kad počme pjeniti dodaj 3 žlice rastopljene masti i vaniliju. Tuci i dodavaj brašno sa pecivnim praškom. Glatku dobivenu masu ulij u štanap od imotske torte (širi štanap) koji si namastila i pobrašnila. Peći na srednjoj vatri. Dok se biskvit peće u teću debelog dna ulij bjelanca, dodaj pola kila cukra i krupnih oraha, kore limuna i rakiju. Mišaj na vatri oko 15-tak minuta dok orasi počmu upijati šug. Orahe mišaj pinjurom u kojeg nabodeš pola limuna sa korom, ali bez koštica. Izvadi biskvit iz peći, sasvim lagano stavljaj smjesu po biskvitu od krajeva prema sredini. Vrati u peć na sušenje dok ne porumeni.

Mandulat, Mandorlato prema receptu imotske obitelji Mazzi s početka 20. stoljeća. Recept je vjerovatno gđa Domenica Mazzi dala nekome od Colombanovih te je zapisan u njihovoj bilježnici recepata. Poznato je kako su razmjene uputa, savjeta, recepata i iskustva o pripremanju hrane stare koliko i civilizacija te su razgovori o kulinarstvu i razmjena recepata oduvijek bili nezaobilazna tema u mnogim društvima i raznim prigodama pa tako i u Imotskom. Svaka imotska kuharica i bilježnica ima svoju priču, svaka je vezana uz određenu osobu i ima veliku sentimentalnu vrijednost. Kroz razmjenu ovog i drugih recepata zanimljivo je isprepletena povijest ne samo obitelji Mazzi i Colombani već i drugih starih imotskih obitelji.
Mandorlato (Mazzi)
3/10 di litro di miele si lascia bollre con 20 dec zucchero per 1/2 ora. La neve di tre chiare viene battuta ei aggiunto alla massa lasciando bollire ancora per 1/4 d ora. Si mescola a questo 20 dec noci tagliate o mandorle. Si lascia ancora aquanto bollire per viene sopra ostie e colle stesse ricoperto. Si lascia asciugare 2-3 giorni e si taglia in bastoni.
Mandulat (Mazzi)
3/10 litre meda stavi se kuhati sa 20 dkg šećera 1/2 sata. Tri bjeljanca istući u snijeg i dodati masi te kuhati još 1/4 sata. S prethodnom masom se pomiješa 20 dkg izrezanih oraha ili bajama. Još prokuhati dok se ne počne odvajati od posude, staviti u kalup i prekriti. Ostaviti da se osuši 2 do 3 dana i izrezati na štapiće.

Boilježnica recepata u privatnom arhivu

Buzzolai forti prema jednom od najstarijih imotskih recepata, imotske kuće Colombani. Buzzolai forti, tvrdi okrugli kolači, doslovno jaki kolači nekad su se jeli za Badnji dan i za Božić ujutro. Rade se na sv. Luciju te taj dan budu tvrdi, međutim na Badnjak budu mekani.
Buzzolai forti
1 kg miele, 3/4 kg meno di mezzo quarto di farina, un po di piu di 1/2 kg di mandorle o noci, un po di canelle e garofano, scorsa di limone e arancia. li mandorle si abbustalano un po. Tutta li mischia insieme e quando prendo bollo in inpasta su i buzzolai colle mani.
Buzzolai forti
1 kg meda, 3/4 kg brašna, nešto više od 1/2 kg bajama ili oraha, malo kanele (cimeta) i karanfilića (klinčića), korica limuna i naranče. Bajami se malo narežu. Sve se zajedno izmiješa i rukama se oblikuju kolačići, buzzolai.

Bilježnica recepata u privatnom arhivu