Pjaca 1947. godine…..U prvom planu je kuća Šoić Rako izgrađena prije 1843. godine (vidi se na Hagenmullerovoj grafici iz te godine). Desno je dio kuće Vrdoljak, poslije ženidbenim vezama Nikolić Tonković izgrađene 1892 godine te do kuće Šoić, kuća Jerković izgrađena 1930. godine. Šoići-Mirilovići bili su najpoznatija katolička obitelj u 16. stoljeću u Hercegovini jer su pripadali starom i uglednom plemstvu Bosne, od starog “soja”. Stoga su bili nazivani soići i od te riječi porodica je na prvotno prezime Mirilović dobila pridjevak Sojić, Šojić i napokon Šoić. Ugled porodice bio je toliki da su po fra Ivanu Šoiću, župniku u Mostaru koji je umro 1714. godine prozvali katoličko groblje u Mostaru Šoinovac. Knez Mate Šoić- Mirilović (+ 1743.), bogati trgovac došao je iz Mostara u Imotski 1717. godine te je kao pukovnik sudjelovao aktivno u borbama za oslobođenje Imotskog od Turaka. U pismu koje je knez Mate uputio Alvise Mocenigu 1717. godine nudi mletačkoj vladi da će skupa s braćom Petrom i Nikolom napustiti svoja brojna imanja u Mostaru i da će o svom trošku sakupiti vojsku prigodom osvajanja imotske tvrđave ali uz uvjet 1) da mletački senat prizna porodici Šoić Mirilovič naslov kneza koji posjeduju od starine, 2) da mu se kao naknada za napuštena dobra u Mostaru dadu odgovarajuća imanja u Imotskom, 3) da po osvajanju tvrđave bude imenovan kolonelom cijele Imotske knežije (contrado d Imoschi) i 4) da sedmorici njegovih serdara bude priznat odgovarajući čin u mletačkoj vojsci. Poslije oslobođenja Imotskog knez Mate Šoić-Mirilović postao je prvi kolonelo Imotskoga odnosno vojni zapovjednik grada i Krajine. Kako je u pregovorima sa Mlečanima zatražio da mu daju toliko zemljišta koliko je ostavio u Mostaru dobio je mnogo zemlje, kule i mlinice i to među ostalim 70 kanapa zemlje i kulu Begovića Ćosića na Kamenmostu uz samu Vrljiku, 20 kanapa zemlje i kulu Azalije Imamovića u Mujića polju uz rijeku te njegove mlinice na Kamenmostu, 20 kanapa zemlje zajedno sa tvrđavicom Bule Beguše u Zmijavcima i 4 kanapa vinograda Asan Age Sutlijaševića u Zmijavcima. Kao naknadu Mlečani su knezu Mati jos ustupili ogromno zemljište u Imotskom polju gdje je sagrađena Šoića kula čije ruševime još i danas stoje uz rijeku Vrljiku. Na položaju zapovjednika Imotske krajine knez Mate je ostao do svoje smrti 4.5.1743. godine, Mate je imao sinove Petra (1728.), veleposjednika oženjenog za Felicitu barunicu Caracci i Antu ( 1734), majora Imotskog oženjenog za Elisabetu pl Colombani. Petar je imao sina Matu (1767.), veleposjednika oženjenog za Mandu pl. Anitti dok je Ante imao sina Nikolu (1773.), oženjenog za Perinu pl Mrkušić. Ostali sinovi nisu imali djece. Od Matinih sinova samo je Josip (1801.) imao muške nasljednike, dok je Frane oženjen za Ivku pl Gandini imao pet kćeri. Josip se oženio za Luciju Vrdoljak (1810.), sestru fra Jerolima Luigija Vrdoljaka te je imao tri sina i dvije kćeri i to: Matu (1838.), Petra (1839.) i Nikolu (1845.) te Anu Mandu (1835.) udanu za Jakova Vučemilovića i Anu Mariju (1840.). Mate, sudski činovnik je s Katinom Elenom Bitanga (1844.), sestrom Alfonsa i .Andule Bitanga imao dvije kćeri Emu (1869.), udana za Niku Rako, šumarskog savjetnika (imali su tri sina, Janka, Slavu i Živka) i Ildu (1874.), udanu za Klemu Malića, općinskog blagajnika iz Suška. Petar, veleposjednik, predsjednik općine imotske sa Emiliom de Polo imao je Mladena (1871.), a s Luigom pl Pasini imao je Irmu (1881.), Leu (1884.), Albana (1886.), Josipa (1889.). Zvonimira (1891.), Mariju (1895.) i dr. Bogašina (1899.). Albano je sa Milkom Giordano imao dvije kćeri Rajku (1914.) i Nedu (1917.), Josip je sa Gemom pl. Sisgoreo imao Sonju (1924.) i Branivoja Branka (1927.), strijeljanog 1945. godine u dobi od 18 godina. Dr Bogašin Šoić-Mirilović oženio se za Slavku Rako s kojom je imao sina Slovena Petra (1930.) i kći Nevu (1933.) udanu za Edu Bacci. Dr Bogašin Šoić-Mirilović bio je sudac Kotarskog suda u Imotskom, kotarski predstojnik u Mostaru te Kapelnik Imotske sokolske glazbe, nestao je u svibnju 1945. godine. Njegov sin Sloven, pravnik, neko vrijeme sudac u Imotskom autor je legendarne imotske pjesme “Tiho pada snijeg”. Sloven Šoić-Mirilović oženio se za Mirjanu Meter s kojom je imao sinove Bogašina (1961-2018.).) i Mira (1963).
Anamaria Marušić Tonković
Izvor podataka: Glasnik heraldike, Viktor Antun Duišin, God II. br.5,6,7 i 8 (1938)
Opširan članak pod naslovom Plemstvo i povijest/knezovi – conti Šoić-Mirilović od bosanskih knezova Mirilovića napisao je Duišin. Članku je dodano rodoslovlje knezova – conti Šoić-Mirilović od dolaska u Imotski, 2. kolovoza 1717. do 1938. godine. Izravni potomci danas (1938) žive većinom u Imotskom.
Fotografija u obiteljskoj arhivi