U spomen ljubavi zapisano Zorki Bitanga (1885-1958) u Imotskom 1906. godine. Zapisi u spomenaru pisani su od 1902. do 1909. godine na hrvatskom, talijanskom, francuskom i njemačkom jeziku. Spomenari su izvor informacija o društvu i kulturi vremena u kojem su nastajali te svakako mogu biti vrijedna građa povjesničarima, sociolozima i etnolozima. Tako je spomenar Zorke Bitange koji je nadživio vlasnicu pun dubokih životnih poruka, a gotovo svi upisivači upisivali su svoje puno ime i prezime, datum i uglavnom Imotski kao mjesto upisivanja.Kulturu spomenara, malih bilježnica s porukama prijateljstva i ljubavi njegovale su mnoge građanske sredine, pa tako i imotska. Ovaj tekst ima literarnu vrijednost (de Paul) o čemu je vodio računa sam pošiljatelj ljubavne poruke. Zatim poruka govori o kulturi samog pošiljatelja poruke čiji je potpis nažalost teško iščitati. On, pišući na hrvatskom, pokazuje kulturu čitanja i na drugim jezicima što nije bilo neuobičajeno u kozmopolitskoj imotskoj sredini.
U smiraju kad k duši ljudskoj plove i lete svakakve slike, fantazije i želje – onda često zaleluja pred sudom mojim jedna te ista slika – spomen – vizija – što li? – pa lebdi pred okom, da sav začaran čisto ruku dignem i lovim za bajnom slikom, da si je ostavim, da si ju zadržim – eto:Prohujiše mjeseci i godine, pa Gospod zna koliko će ih još u nepovrat otići, a ti ćeš možda biti daleko – daleko!? – od zbirki ovih milih uspomena sobom ćeš ponijeti i jednog dana bijele ti ručice prevrtati će požutjele listove ovoga albuma, a tvoje oko pasti će i na pobijeljena slova ova, – možda će iz tvoga oka pasti suza radosti ili žalosti – ? – a glavicom tvojom prohuji ti će misli velikana De Paula – sjetiti ćeš se da: L`amour est la loi par laquelle rien governe les mondes, l`amour est la loi d`attraction pour les êtres vivants et organises, l`attraction est la loi d`amour pour la matière magnifique.
Imotski, 21.IV. 906.
Spomenar u obiteljskoj arhivi