Singerova škola šivanja 1932. godine

Imotski, Škola šivanja kod “Singera” 1932. godine. U prvom redu četvrta   lijevo  sjedi Kata Kordić, a osma Tonči Petyo. U drugom redu  treća  lijevo sjedi Elda Colombani, te Melanija ?. U trećem redu prva lijevo stoji Jolanda Colombani.
Iako su krajem 19., te sve do sredine 20. stoljeća komunikacijski  putevi sa Imotskim bili iznimno otežani,  imotske gospođe i gospođice  su pratile europske modne tokove istog vremena ne samo sjedanjem u diližanse i odlaske u kupovinu u veće centre ili narudžbama putem modnih časopisa “Parižka moda”, “Ženski list”, “Hrvatica” već i  na ovaj način.

Imotski studenti 1929. godine

Imotski studenti na Modrom jezeru ljeta 1929. godine. S lijeva stoje: Ante Rako, Antoniette Monti, Lujo Lončar, Nino Ferrari, Petar Trišić,  Delka Monti Rako i Kosto Poštenjak.
…..Iako je Imotski zemljopisno bio udaljen od većih srednjoškolskih i visokoškolskih središta, bogatije obitelji su još u 19. i početkom 20. stoljeća slale svoju djecu na školovanje u Split, Zadar, a ponekad i izvan granica na inozemna sveučilišta, Beč, Prag, u  Italiju..Spomenut ćemo neke od njih: dr Iko Jerković-pravnik,  njegov sin dr. Koloman Jerković-pravnk, dr. Augustin Bitanga-liječnik, njegov sin dr. Pave Radovinović-pravnik, dr. Mile Vuković-liječnik,  dr.  Petar Benzon-pravnik, admiral Ivan Benzon-profesor,  Antun Ivanović- pravnik, Đulio Vučemilović-ekonomist, sinovi doktora Antonia Mazzi-a: dr. Ante-liječnik, dr. Meme -pravnik, Aurelio-agronom, sinovi doktora Ivana Bulića: Miro-veterinar, Kruno-ljekarnik, Davor-pravnik. Svakako su to samo neka imena stanovnika Imotskoga koji su izučili škole, a nemoguće je obuhvatiti one iz kasnijeg razdoblja jer bi to iziskivalo daleko veći osvrt…..Osvrt  fra Vjeke Vrčića uz izložbu “Pogled u građanski život Imotskoga” u Zagrebu 1995. godine

Dr. Iko Jerković 1929. godine

Dr. Iko Jerković u  vrtu svoje kuće u Imotskom 1920. godine. Dr. Iko Jerković (otac Ante rođ.1816)  rođen je 1849. godine u Imotskom i  prvi je  Imoćanin koji je završio pravni fakultet. Dr. Iko  je diplomirao je na Pravnom fakultetu Carskog sveučilišta Franje Josipa I u Beču i postao odvjetnikom. Vjenčao se 1878. godine sa Jelenom Bolis kćeri veleposjednika Josipa Bolisa čija je obitelj doselila iz Venecije i Ruže Bitanga. Sin dr. Ike, Koloman  rođen je 1882. godine i također je završio pravo kao i unuk  Ante  rođen 1914. godine. Na fotografiji s lijeve strane sjedi Anka Težulat Poštenjak, s desne strane supruga dr Ikinog sina dr. Kolomana, Zagrepčanka Darinka Hanuš Jerković (rođ. 1888. god.), a stoji Ana  Dropulić Vrdoljak.

Fotografija u vlasništvu baštinika obitelji Jerković

Obitelj Franceschi na Perinuši 1935. godine

Perinuša 1935. godine.
S lijeva stoje: Toni Franceschi (pok. Bepa), N.N., Marica Franceschi (supruga Zane, u naručju drži Josipa, Tonijevog sina), Marija Franceschi (supruga Tonija), N.N, Nevenka Baldani Balić.
Sjede s lijeva Toni Franceschi (sin Antona), Augustin Jago Radovinović (sin dr. Pave), te Petja i Mario Borocinski, djeca Marice Balić.

Izvor: Obiteljska arhiva

Perinuša 1905. godine

Stara raritetna razglednica Perinuše sa turskom ćuprijom  iz 1905. godine dosad nigdje publicirana. Braća Ivan Zuane i Matej de Franceschi, te bliski rođaci Ivan i Frane sudjelovali su sa svojom vojskom čije su troškove snosili u ratu za oslobođenje Imotskog i Krajine od  Turaka 1717. godine. Ivan Zuane gubernator Omiša za nemjerljive vojne zasluge dobio je nekadašnji begluk čiji je zadnji vlasnik bio arci-beg Čaušević poslije nazvan Perinuša sa mostom, mlinicama i zemljom. Posjed Perinuša odnosno njegovi ostaci je i danas  u  vlasništvu potomaka  Ivana Zuane.  Naziv Perinuša nije povezan sa obitelji Franceschi već  je nastao iz prezimena zadarske obitelji Perinović (Perin) koje su Franceschijevi  početkom 18. stoljeća doveli kao upravitelje imanja i nadglednike poslova, te je u narodu nastao naziv Perinuša kojim se do danas naziva područje oko mlinica na Vrljici. Perinovići su se povukli s posjeda na kraju 19. stoljeća, a trajno naseljena obitelj Josipa Bepa Franceschija  baštinila je pridjevak Perinovići/Perini koji je ostao do danas. Ivan Zuane je dogradio još osam mlinica uz već postojećih šest koje su radile za vladavine Turaka.

Izvor: Obiteljska arhiva