Razglednica Kamenmosta koju je dr. Josip Mladinov poslao iz Imotskog 23. svibnja 1916. godine zaručnici Karmeli Tocigl u Split i u kojoj je napisao:
Draga Karmela
Nadam se da ćeš biti mirna, pošto si primila ono pismo od moje mame. Danas sam napravio prvu đitu sa kočijom u ovom mjestu. Vrlo je romantično oko Imotskoga.
Puno pozdrava i poljubaca
Tvoj Bepo
Izvor: Obiteljska arhiva baštinika Nore Vučemilović Baškarad
Izlet imotske mladosti u Proložac 1924. godine.
Sjede s lijeva: Ljubo Tripalo, Mirko Vujević, Dinka Bilić Ostojić, Nevenka Tripalo i Tonko Tripalo.
Stoje s lijeva: Marija Vuković, Milica Tripalo i Mica Bilić Ostojić.
…Zbogom brda, zbogom polje, i Imotski misto moje.
…..Između dva svjetska rata u našem malom mjestu živjelo se sretno, iako ne u blagostanju, a mladima nije trebao novac da bi imali zadovoljstva. U tom se druženju tražilo sadržaje koji su bili raznovrsni i na zadovoljstvo svakoga. Dok se prije rijetko odlazilo u prirodu, sada se u njoj traže ljepote, a njih nije bilo teško naći. Često se išlo na izlete u bližu okolicu, koja je to zaslužila svojom ljepotom ali uvijek nadohvat našem mjestu jer se tamo uvijek išlo pješice….
Prim. dr. Veljko Vuković (1997) Društveni život u Imotskom 1919-1941
Naše drage majke hvala vam na vašoj ljubavi i podršci!
Majčin dan obilježava se druge nedjelje u svibnju, a utemeljila ga je u Americi Anna Marie Jarvis 1907. godine kao sjećanje na preminulu majku.
Majčina ljubav je bezvremenska i uvijek nas prati i čuva sa zemlje ili neba….
Sliku majke koja bdi nad djetetom (ulje na platnu) naslikala je Marija Franceschi Radovinović.
Majčina ljubav
Na svijetu ima nešto najvažnije,
najjače, najljepše, najmilije,
od svega jakog snažnije,
od svega silnog silnije.
Nisu to ni bogatstva, ni imanja,
ni nova ljubav što se rađa,
od svega je veća samo
majčina ljubav
i njezina milovanja.
Njezino srce uvijek je s nama!
Naša bol i patnja samo je njoj znana!
Uvijek je bila u pjesmama
majčina ljubav opjevana.
Praštati znade
i patiti s tobom,
kad ti u životu teškoće potraju.
Tvoje potajne misli krade,
njene brige nikad ne prestaju.
Teško je onom tko majke nema,
najveći je tada siromah, i kad ima sve.
Majčino srce samo je jedno.
samo majka znade čak i naše sne!
Nada Landeka
Papin gardist Marco Jago Radovinović, praunuk dr. Pave Radovinovića na svečanoj prisezi vjernosti papi Franji u Rimu 06. svibnja 2015. godine. Na fotografiji je Marco Jago sa ocem Pavom Radovinović unukom dr. Pave Radovinovića.
Prvi iz obitelji koji je bio u papinskoj službi je predak Niccolo de Franceschi (1318-1362) koji je bio glasnogovornik (oratore) pape Urbana V.
Papina Švicarska garda dio je povijesti rimskog katoličanstva u Petrovoj Kući. Najteži događaj u povijesti ove male vojske dogodio se 6. svibnja 1527 g., u vrijeme Pape Klemensa VII. kada se sukobila s vojskom Karla Bourbonskog. U spomen na taj događaj svake godine 6. svibnja novi gardisti polažu prisegu vjernosti. Hrabro i vjerno (Acriter et Fideliter) moto je Papine Švicarske garde, čija je najvažnija zadaća služiti crkvi time što štiti život Pape kao Kristova zamjenika. Papina Švicarska garda danas broji samo 110 gardista.
Ono što je neobično i izazovno na jedinstvenoj katoličkoj vojsci svijeta su njene tradicionalne uniforme u bojama Medicia, renesansni kostimi, za koje se pretpostavlja da ih je osmislio Michelangelo.
Službena vojska Vatikana, Švicarska garda (latinski Pontificia Cohors Helvetica), danas nema vojnu zadaću obrane državnog teritorija. Ona osigurava Apostolsku palaču, prilaze Vatikanu i odgovorna je za osobnu sigurnost Pape, te prisustvuje audijencijama i posjetama. Službeni jezik garde je njemački.
Da bi bili izabrani, regruti moraju ispuniti cijeli niz uvjeta. Moraju biti Švicarci, katolici, između 19 i 30 godina starosti, najmanje 1.74 m visoki, odlične tjelesne kondicije, te temeljnu vojnu obuku. Uz to moraju imati dobar ugled, najmanje završenu srednju školu, a ženiti se ne smiju prije nego dostignu stupanj podčasnika. Kada se ožene, nudi im se stan na raspolaganje. Nakon najmanje dvije godine pripadnosti gardi, smiju odustati od daljnje službe, prilikom čega gube državljansto Vatikana.
Razglednica poslana iz Imotskog 24. srpnja 1965. godine. U prvom planu dole lijevo je lijepa kamena kuća koju je sagradio između dva svjetska rata ljekarnik Paskal Paško Ferrari (1865) koji je doselio iz Paga u Imotski, te je u kući otvorio ljekarnu (prvu ljekarnu u Imotskom otvorio je 1850-ih Jure Zorzi Vučemilović koji je završio farmaciju u Padovi). Paško Ferrari vjenčao se sa Imoćankom Klotildom Ligutić (1881), kćeri Nikole te su imali dvoje djece Stjepana Nina i Rozinu. Mr. ph. Stjepan Nino Ferrari (1908) završio je studij farmacije u Zagrebu i u svojoj kući nastavio očevu ljekarničku tradiciju. Vjenčao se za Zlatu Franceschi te su imali kći jedinicu Renatu Renicu. Rozina se udala za Slavu Raku, te su imali Hrabrog i Jelku.
Izvor: Obiteljska arhiva
Predstavljamo vam rijetku, neobičnu razglednicu Imotskog snimljenu oko 1910. godine sa zapada, dosad nigdje objavljenu. Razglednica je izuzetna i zbog netočnog naziva “Imotsii”. Na poleđini nije zabilježen nakladnik niti fotograf.
Izvor: Obiteljska arhiva
Imotski 1911. godine, lijevo je zgrada prvog imotskog hotela “Dunda”, vlasnika Marka Dunde, te zgrada Pučke i Građanske škole u izgradnji. Škola se gradila od 1909. do 1911. godine, te je otvorena 1911. godine….”Skrblju općine i ljubitelja prosvjete svečano blagoslovljena i otvorena dne 4. listopada 1911. godine”. Prvi ravnatelj Građanske škole bio je Anđeo Bitanga (1863-1942). Fotografiju je 1911. godine snimio sarajevski fotograf St. v. Ossko koji je dolazio povremeno u Imotski.
Izvor: Obiteljska arhiva
Imotski, do sada neobjavljena fotografija iz 1932.godine prikazuje dio pokladne ophodnje gradom. Snimljena je na rubnom istočnom dijelu imotskoga Pazara gdje se danas nalazi napušteni hotel Imota i niz stambenih zgrada. Iznad, desno, se vidi kuća obitelji Truccolo, lijevo obitelji Grubišić, Štambak i dio Bazane. U Krnjevalu sudjeluju i pučani i gospoda pa se poneki od njih može i prepoznati (Ante Valdevit-Cokan, Anteša Lončar, Tona Kokić Bušić, Ana Dropulić Vrdoljak).
Zanimljivost ove fotografije je sudjelovanje nekoliko osobnih automobila i motora u povorci, a raspoznaju se i dva autobusa puna sudionika Krnjevala.
Fotografija ove iste grupe, ali bez vozila, nalazi se u knjizi „Bako-imotske karnevalije“ na str.45. snimljena na drugoj lokaciji – kod Mandičine kuće u Rišćanskome selu, do koje je vesela pučka povorka stigla. Zahvaljujemo gđi. Gordani Rako Radić na ustupanju fotografije.
Maškare u Imotskom 1931. godine, grupa pajaca. Na fotografiji stoje slijeva nadesno: Aliče Vučemilović Benzon, Ljuba Bulić Ligutić, Biserka Rako, Rozina Ferrari Rako, Delka Monti Rako, Mila Rako. Dolje su slijeva nadesno: Ana Ivanović Rako, Slavka Rako Šoić, dječak Nebojjša Rako i Ljeposava Dunda Rako.
…Između dva svjetska u društvenom su životu Imotskog sudjelovali građani različitog staleškog položaja ali su Krešo, Slavo, Janko, Živko i Miro svi iz obitelji Rako nezaobilazni kad je u pitanju kulturno-zabavni i sportski život Imotskog. Kad je maškaravanje u pitanju ostale su zabilježene njihove brojne zgode jer su njihove ideje bile neiscrpne i originalne često na granici nonsensa…. Delka Monti Rako (1912-2009) kazuje: Kad sam se udala za Živka mačkaravali smo se svakodnevno u doba Poklada. Kadikad u lipe stvari, kadikad na brzinu radi zabave. Platno se nabavljalo u dućanima Imotskoga. Gospođa Ljuba Bulić Ligutić nam je danima stvarala kostime jer je imala smisla za mačkare, a i sama se volila mačkaravati….
Gordana Radić (2010) Bako-imotske karnevalije
Prvi imotski hotel “Dunda” vlasnika Marka Dunde 1928. godine preimenovan je u hotel “Zagora”. Hotel je bio izuzetno lijepo i elegantno uređen biranim namještajem, te ukrašen velikim kristalnim zrcalima. U hotelu su se održavali plesovi i različite svečanosti kao i prigodni domjenci, te je bio mjesto sastajanja gradske gospode. Poslije Drugog svjetskog rata kavana hotela preuređena je u gimnastičku dvoranu, a inventar hotela netragom je nestao.
Fotografiju je 1928. godine snimio Mihail Aleksandrov doseljeni Rus koji je bilježio izuzetno bogat i raznoliki društveni život Imotskog između dva rata.
