Stara raritetna razglednica Perinuše sa turskom ćuprijom iz 1905. godine dosad nigdje publicirana. Braća Ivan Zuane i Matej de Franceschi, te bliski rođaci Ivan i Frane sudjelovali su sa svojom vojskom čije su troškove snosili u ratu za oslobođenje Imotskog i Krajine od Turaka 1717. godine. Ivan Zuane gubernator Omiša za nemjerljive vojne zasluge dobio je nekadašnji begluk čiji je zadnji vlasnik bio arci-beg Čaušević poslije nazvan Perinuša sa mostom, mlinicama i zemljom. Posjed Perinuša odnosno njegovi ostaci je i danas u vlasništvu potomaka Ivana Zuane. Naziv Perinuša nije povezan sa obitelji Franceschi već je nastao iz prezimena zadarske obitelji Perinović (Perin) koje su Franceschijevi početkom 18. stoljeća doveli kao upravitelje imanja i nadglednike poslova, te je u narodu nastao naziv Perinuša kojim se do danas naziva područje oko mlinica na Vrljici. Perinovići su se povukli s posjeda na kraju 19. stoljeća, a trajno naseljena obitelj Josipa Bepa Franceschija baštinila je pridjevak Perinovići/Perini koji je ostao do danas. Ivan Zuane je dogradio još osam mlinica uz već postojećih šest koje su radile za vladavine Turaka.
Izvor: Obiteljska arhiva