Barski nadbiskup fra Šimun Milinović prvi hrvatski slavist i primas rođen je u Opancima kraj Lovreća 24. veljače 1835. godine, a umro je u Baru 24. ožujka 1910. godine. Zaređen je za svećenika 1859. godine. Nakon bogoslovije u Beču je studirao povijest, zemljopis i slavistiku. Bio je među prvim slušačima glasovitoga slavista Frana Miklošiča, Slovenca, osnivatelja katedre slavenskih jezika i književnosti na Bečkome sveučilištu. Možemo zahvaliti fra Šimunu što je Fran Miklošič smjestio baladu «Asanaginicu» u Imotsku krajinu. Fra Šimuna Milinovića životno su obilježile dvije crkvene profesije u dva različita grada u dvjema različitim državama Sinj u austrijskoj Dalmaciji u kojem je djelovao kao župnik profesor i ravnatelj franjevačke gimnazije, te Bar u Crnoj Gori u kojem je bio nadbiskupom. Od 1859 god. do 1885. god. bio je profesor i ravnatelj franjevačke gimnazije, a 1886. godine papa Lav XIII ga je imenovao za barskog nadbiskupa (službeni naslov «primas Serbiae) što potvrđuje crnogorski knjaz Nikola. Na nadbiskupskom je mjestu ostao do svoje smrti 1910.godine. Fra Šimun veliki domoljub, prijatelj biskupa Jurja Strossmayera kroz svoje pero radio je na popularizaciji hrvatske nacionalne povijesti (Hrvatske uspomene u Dalmaciji, Zadar hrvatski grad, Cetinski knez Domaldo) te na etnografskim i lokalnopovijesnim varijacijama (Kratko opisanje Lovreća u Dalmaciji s narodnimi običaji, O Sinju u Dalmaciji s okolišimi starinami, Slap na Krči, Jezera naokolo Imotskoga polja, Knin, Sinj, Stećci, Kako su u Dalmaciji birali hrvatske kralje? Solinski Sustjepan, Drid, Sveti Petar od Klobuka, Potravski Kotromanići, Biač).
…Još znamenitije jest Crljeno jezero nad Proložcem, do dva kilometra na sjeverozapadu Imotskoga. Sve što je najstrahovitijega mogla priroda u jedno sabrati, tu ti se predočuje. Propast, bezdan, strašilo, očajnost, stan osudjenika, užas, smrt, nesmiljenost, prokletstvo, da, i pakao isti rek bi, sve se je u jedno zbilo…Stoga je i naš puk stvorio i spojio sa ovim jezerom svakojakih prečudnovatih priča i poviedanja, koja mu označavaju strahovitost. Tu je stan zlohudnih vila, one tude i kolo igraju, očutiš jim smetnju, kada kamen strmo zakoturaš, jao onome tko ga je hitio, jer će ga vile dostignuti i niz te strmeni hititi, kao što se je mnogim dogodilo te se glavom platili…
Šimun Milinović, Jezera naokolo Imotskoga polja, Vienac VIII/1876
Fotografiju je snimio Nikša Smoje