Berba grožđa u Lugu, rujan 1959. godine

Izvor: obiteljska arhiva — with Marija Franceschi Radovinović.

Imotski, Grad na skalinama zbog svojih brojnih skalina, a prve su sagradili Mlečani krajem 18. stoljeća.
Fotografija je snimljena 1946. godine, a izdavač je Novinsko izdavačko poduzeće Zadrugar, Sarajevo.

Crkva sv. Luke na Kamenmostu kojoj temelji sežu u predtursko doba, obnovljena je 1705. godine kad je posvećena sv. Luki. Oko crkve je staro groblje koje čuva prah naših predaka. Nekad je tu bio gusti sklop hrastova i brijesta, pa je Josip Vergilije Perić pjevao: “Oko crkve skapila se gora, po njoj ptice cvrkutaju glasno, mrtoviom slade opočinak vječni…”

Izvor: Slavko Tonković (1998) Pleme Tonković u Imotskoj krajini

Imoschi, 17. lipnja 1911. godine, u spomen na obljetnicu jednog vjenčanja, vjenčanje Zorke Bitanga, kćeri dr. Augustina i kapetana Nike Cerezina iz Vignja na Pelješcu. Netom vjenčani Zorka i Niko na vratima (izrađenim u majstorskoj radionici Rako i poslije nažalost odbačenim) su crkve svetog Frane, a Ispred crkve lijevo u svijetlom odijelu sa rukom u džepu stoji Antun Toni Colombani. Zorka Bitanga je bila sudionica jedne nesretne ljubavne priče koja je u Imotskom do današnjih dana ostala u usmenoj predaji kao i pisanoj riječi ali protekom vremena ne sasvim točnoj kao što je navedeno u. tekstu “Kuća inata” objavljenom u časopisu “Grad na gori”. Zorka Bitanga (1886.-1958.) i Antun Toni Colombani (1884.-1945.) bili su mladi zaljubljeni par koji su živeći u dvije susjedne kuće još od djetinjstva bili nerazdvojni.Toni je Zorki posvetio mnoge stihove i napisao bezbroj pisama, te su bili pred zarukama. Međutim dr Augustinu Bitangi, Zorkinom strogom ocu ta se veza nije sviđala iz više razloga, među ostalim što je bio u dugogodišnjim zategnutim odnosima sa obitelji Colombani koji mu nisu oprostili podizanje kuće ispred njihove jer im je prekrila prekrasan pogled na polje i Biokovo, kako su govorili “casa oscurato vista del campo”, a imao je i svoje mišljenje o Toniju. Njihov odnos i njih same najbolje je opisao sam Toni Colombani u jednoj rečenici napisanoj u Zorkin spomenar 1906. godine: “Ko pravo ljubi želi mnogo, malo se nada, a ništa ne pita”. Iako je Zorka morala poslušati strogog oca do kraja života čuvala je spomen na Tonija kao i neke vrlo osobne predmete koje joj je Toni poklonio. Zorka je nekoliko godina kasnije upoznala kapetana Niku Cerezina za kojeg se udala i živjela u sretnom braku.Toni je jako teško prihvatio njenu udaju, a po priči same Zorke ona je zbog njegovog upadljivog ponašanja na dan vjenčanja bila izvan sebe od straha jer je videći Tonija na vratima crkve sa rukom u džepu mislila da ima pištolj kojim će ubiti Niku te je bila spremna baciti se ispred Nike da ga pokuša spasiti od sigurne smrti. Zorka je s kapetanom Nikom Cerezinom otišla nakon udaje živjeti u Split, a kao supruga kapetana često su skupa bili na mnogim putovanjima Toni Colombani se nakon osam godina vjenčao sa djevojkom iz susjedne kuće Đemom Marče s kojom je imao sina i kćer. Toni Colombani, Načelnik Imotskog ubijen je 1945. godine u logoru Viktorovac kod Siska.
Fotografija vjenčanja Zorke i Nike objavljena je u monografijama Od krinoline do Coco Channel na imotskoj pjaci (2006.) i Dalmatinska zagora-nepoznata zemlja (2007.) ali kako su autorima bila nepoznata imena sudionika u tim publikacijama nisu navedena. Fotograf je Giuseppe Zohou.

Modro jezero, Vilinsko počivalo snimljeno 1945. godine…..”Ako te ikad ikakva zgoda onamo nanese, ah, zaustavi se u smiraj dana na rubu te provalije!. I morao bi to učiniti, jer Imotski leži kraj toga ruba, i jer glavna ulica vodi ravno prema njemu. Kakav čaroban i strahovit prizor. Činilo bi ti se da vidiš kako se iz onih dubokih spilja, iz onih pukotina na koje prije nego drugdje pada mrak, neprekidno dižu sjene u omaglici i tmini, te se razastiru posvuda uokolo i po nebu”….

Giovanni Franceschi, La Dalmazia, 1846, br 8. str. 58-60
Izvor: Obiteljska arhiva