Fotografija iz avlije kuće Radovinović sa pogledom na vrtove 01.03.1959. godine , Marija, kći dr. Pave Radovinovića i unuka Anamaria  u imotskoj narodnoj nošnji.

Izvor: Obiteljska arhiva

Imotski, 1920-ih godina, put prema Đombuši koja je građena od 1859. do1866. godine. Od davnine u imotskoj župi bila su ustanovljena tri reda sprovoda, a prvi je bio najsvečaniji. Na fotografiji sprovoda vide se torci, bijeli drveni nosači na koje su se stavljale mjedene glave u koje bi se utakle debele svijeće. Torce je iznajmljivala crkva, a i nekoliko trgovaca, te je unajmitelj plaćao i vlasniku i nosaču torca. Broj toraca ovisio je o pokojnoj osobi, a znalo ih je biti i do stotinu. Nosili su se upaljeni u širokom dvoredu iza križa. Na fotografiji sprovoda vjerovatno poznatog Imoćanina vidi se svećenik ?. Fotograf je Jelaska Imotski.

Dr. fra Ivan Glibotić (16.06.1901.-18.12.1987.) rođen je u Slivnu, a zaređen za svećenika 09.08. 1925. godine. U Rimu je završio studij na Papinskom institutu za crkvenu glazbu, “Institute superiore di musica sacra”, a 1932. doktorirao je teologiju na Sveučilištu La Sapienza u Rimu. Nadalje, 1934. godine postigao je doktorat iz grupe Canto Gregoriano, te licencijat iz kompozicije. Fra Ivan Glibotić prvi je doktor glazbe u Imotskom i Imotskoj krajini. U Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju predavao je pjevanje, vodio je glazbu Gospe Sinjske, te je skladao operete. Prvi je župnik crkve Gospe od Zdravlja u Splitu od 1946. do 1949. godine. Profesor je pjevanja na Franjevačkoj Visokoj bogosloviji u Makarskoj, te na Nadbiskupskoj teologiji u Splitu. Bio je gvardijan u Sumartinu i Imotskom. Fra Ivan je u Vrgorcu 1960. godine uglazbio psalam 50 za mješoviti zbor, a u Sumartinu 1968. godine izdao je pjesmaricu “Pjevajmo braćo kršćani” koja je imala tri izdanja, te je pisao u raznim časopisima, stručnim glazbenim listovima s raspravama i glazbenim prilozima. Sin Imotskog i Krajine dr. fra Ivan Glibotić, izuzetan čovjek i istaknuti intelektualac umro je u Imotskom na današnji dan 18. prosinca 1987. godine, a pokopan je u rodnom mjestu Slivno.

Dr. fra Ivan Glibotić obiteljski prijatelj i daljnji rođak snimljen na proslavi 90-og rođendana dr. Pave Radovinovića 01. studenog 1983. godine u Imotskom

Imotski gimnazijalci na izletu u Gaju 1952. godine. Stoje s lijeva: Aleksandar Aco Grubišić, Vlajčić, NN, Milan Tonković, Sanja Marendić i Jozo Josip Franceschi. Čuče s lijeva: Nenad Markota, Ante Braco Kusić i Kamilo Benković.

Mihovil Miše Vrdoljak, zaslužni imotski Načelnik (1827.-31.srpnja 1900.) i supruga Angela Anđulina Nina Bitanga (1836-1914), kći Pavla Bitange sa kćerima Milkom i Ljubom, na fotografiji snimljenoj 1880. godine. Miše Vrdoljak stari pravaš i hrvatski rodoljub bio je jedan od prvih načelnika pravaša u razdobljima 1888-1889. i 1896.-1897 godine. Upravo zaslugom općinskog načelnika Mihovila Miše Vrdoljaka sagrađen je Obćinski dom u Imotskom kao i proširen Šarampov most. Ante Ujević u I. izdanju knjige Imotska krajina (1954) o gradnji Općinskog doma piše: “Pored najzamašnijeg objekta Duhanske stanice općina nastoji, da dođe do vlastite pristojne zgrade i da se oslobodi najamnine. Tako se pristupilo zidanju Općinskog doma koji je bio završen 1900. g. Od godine 1892. do 1895. Imotska je općina pokazala dosta veliku građevinsku aktivnost: proširen je Šarampov most u Prološcu, podignut je Općinski dom do prvog kata, dovršena su dva mosta u Runoviću, te obavljeni mnogi drugi radovi na putovima, vodama itd. Za ove radove imao je velikih zasluga tadašnji općinski načelnik Vrdoljak.”
Mihovil Miše Vrdoljak, doseljenik iz Grabovca obogatio se naslijedivši trgovinu Dundića te je sagradio sredinom 19. stoljeća na imotskoj Pjaci veliku kamenu kuću. Oženio se za Angelu Ninu Bitangu (1836.-1914.), najmlađu od pet kćeri Kate i Pavla Bitange. Mihovil i Anđela Nina imali su tri kćeri Mariju Genovevu (1871.-1895.), Milku (1872.-1952.) i Ljubu (1876.-1955.). Milka se udala za prof. Vida Petričevića (1864-1945) iz Dobrote, upravitelja Klasične gimnazije u Splitu, nisu imali djece. Ljuba se udala za dr. Fausta Nikolića čiji je otac Petar došao kao sudac u Imotski te su imali dvije kćeri Anđelku (1907.-1938.) i Korinu (1910.-1989.). Anđelka se 1930. godine udala za dr. Mirka Tonkovića (1896.-1962.) koji se poslije Anđelkine smrti 1941. godine oženio za njenu sestru Korinu. Svi pripadnici obitelji Vrdoljak, Petričević, Nikolić i Tonković vječno počivalište imaju u obiteljskom grobu Miše Vrdoljaka na groblju Gospe od Anđela.

Anamaria Marušić Tonković