Dosad nigdje objavljena fotografija Perinuše s pogledom na kuću. Franceschi oko 1900. godine.
Perinuša se naziva područje oko mlinica na rijeci Vrljici, a naziv je u narodu nastao prema upraviteljima posjeda u vlasništvu obitelji Franceschi Perinovićima iz Zadra. Perinovići su se krajem 19. stoljeća povukli sa posjeda, a obitelj Josipa Bepa pl. Franceschi trajno je dobila pridjevak Perinovići ili Perini koji je ostao do danas.
Izvor: Obiteljska arhiva
Marija Franceschi, kći Josipa pl. Bepa i Ane pl. Grubišić rođena je 18. ožujka 1898. godine u obiteljskoj kući na Perinuši, a umrla je 07. rujna 1968. godine u Splitu. Vjenčala se 15. studenog 1923. godine u Prološcu za dr. Pavu Radovinovića, te je u braku rođeno četvoro djece; Augustin Jago (1924), Ana Anka (1926), Marija (1929) i Zora (1930).
Izvor: Obiteljska arhiva
Imotski, pogled na Pjacu sa prozora kuće dr. Ike Jerkovića 1990-ih. Kuću Jerković sagradio je veleposjednik Josip Bolis, venecijanski doseljenik koji se 1825. godine vjenčao sa Ružom Bitanga. Njihova kći Jela udala se za dr. Iku Jerkovića koji je kuću modernizirao i podigao treći kat.
Perinuša (akvarel) koju je 1983. godine naslikala švicarska slikarica Elisabeth Anderegg.
Prijelaz iz 19. u 20. stoljeće bilo je vrijeme korzeta te dugačkih haljina s raskošnim ženstvenim detaljima, a u modi je bio blijedi ten. Dame su uglavnom bile izrazito bijelog tena, a da bi zadržale lijepu aristokratsku put tijekom sunčanih ljetnih dana nosile su ručni suncobran. Suncobrani su kao modni detalj bili usklađeni sa haljinom, često ukrašeni volanima i brojnim detaljima.
Na fotografiji 140 godina stari suncobran Mariette Lusnik Bitanga (1853.-1905.), supruge dr. Augustina Bitange u posjedu obitelji Radovinović Tonković.
Sveta tri kralja, ili Bogojavljenje, ili Vodokršće 6. siječnja predstavljaju završetak božićnih blagdana. Nekada se taj blagdan zvao Tri mudraca od istoka. Badnjak koji se stavljao na Badnju večer da malo gori s ostalim drvima dogorio bi na Tri kralja. To je značilo da su božićni blagdani završili. Toga dana iz kuće se iznosi i božićni bor.
Posjeti obitelji, prijateljima, susjedima u božićno vrijeme i blagoslov vode na Bogojavljenje kraj su radosnih, božićnih blagdana. Ti dani u srcima vjernika bude svijest o pripadanju Božjem narodu i poticaj su da poput mudraca s Istoka svatko potraži Boga, pokloni mu se i daruje ono što u srcu nosi. Kršćanska obitelj ne smije biti bez blagoslovljene vode koja se posvećuje u crkvi ili pred crkvom uoči ili na Sv. tri kralja. Ta se voda u narodu još naziva kršćena i sveta voda. Blagoslovljena voda čuva se do idućega Vodokršća u kućama kojom će domaćin u određene dane i po potrebi škropiti ukućane, stoku, stvari i imanje.
Marko Dragić (2006) Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji
…U nekim našim imotskim župama, običaj je poslije mise uzeti iz kamenice blagoslovljene vode u šakama i poškropiti grob svojih pokojnika ako je groblje uz crkvu. Blagoslovljena voda ako se vjernik njome prekriži, ako mu je duša pokajana, čisti se od malih grijeha. Neka je u našim kućama, da nas čuva od utjecaja mračnih sila…
Fra Vjekin vijek (2013) Izbor novinskih članaka fra Vjeke Vrčića
Škrinja koju je Kata Čelan (1796-1875) prilikom udaje 1817. godine u Imotskom za Pavla Bitangu (1786-1864 ) donijela u mladoženjinu kuću ispod volta.
U škrinji mladenka odnosi svoju opremu (dotu, miraz) i time odlazi iz roditeljskog doma u kuću mladoženje. Nevjestina škrinja kojom se kao svadbenim predmetom naglašava prelazak mladenke u drugu kuću zadržala se dugi niz godina i nakon pojave novih tipova namještaja, te je pojam škrinje ostao do danas poistovijećen s mladenkinom opremom.
Imotski, tvrdjava 1935. godine. Fotograf je Ivo Penović, Naklada: Ivo Penović, papirnica Imotski.
Naziv Topana potječe od turske riječi tophana što znači oružarnica, iako je od obrambene turske kule malo što ostalo. Prema izvornom putopisu mletačkog vojskovođe Zuane Franceschija objavljenog 1846. godine u časopisu La Dalmazia koji se proslavio junaštvom u borbi za oslobođenje Imotskog od Turaka, turska je utvrda bila četvrtasta drvena građevina na zidanim temeljima, pa su je Mlečani nakon oslobođenja Imotskog razorili i na temeljima starohrvatske utvrde sagradili novu tvrđavu. Od nje je u narodu ostao samo naziv Topana.
Izvor: Obiteljska arhiva
