Kotarsko poglavarstvo Imotskoga 1931. godine, a u prvom redu sjede s lijeva ing. Boris Giperborejski, Antonjeta Vučemilović, žandarski poručnik Ključec, poglavar Milivoj Jojić, komesar Ante Kesić, dr. Mirko Tonković i veterinar Ivo Grubišić. Iza njih stoje Ivo Luetić – školski nadzornik, Josip Rosić – upravitelj škole, Nikola Ivanišević, Miro Rako, Ante Vučković, potporučnik Branko Batinić, Andre Vrdoljak, Luka Botić i Stevo Balač – službenici.

Jagulove bare-Lug, berba grožđa 1959.godine. S lijeva stoje: Marija i  dr.  Pave Radovinović Jagul, te Ljuban Jukić.

Izvor: Obiteljska arhiva

Berba grožđa kraj Vinarije u rujnu 1963 godine. Fotograf je Željko Hell za kalendar imotske Vinarije u nakladi Ozeha-Split. U prvom planu je Gordana Goša Rako.

Izvor: Arhiva prof. Gordane Goše Radić

Staro rodilište, kuća dr  Josipa Bepa Mladinova sagrađena početkom 20. stoljeća u historicističkom stilu, s južne strane ukrašena figurama četiri godišnja doba, snimljena  krajem 1950-ih. Zahvaljujući dr. Josipu Mladinovu  organiziran je početak zdravstvene djelatnosti u Imotskom, a prekrasna kamena kuća bila je rodilište u kojem smo mnogi od nas prvi put zaplakali.

Kipovi na krovu

U starom rodilištu na jezeru,
svi smo prvi  put zaplakali,
dubinu nebeskog azura ugledali.
Rodili se tamo i stalno mu navraćali.
Ornamentike u kamenu, perivoj, mostići,
ljuljačke i odrna zrila.
Krov razveden na šest voda,
grli ga žliba iz kamena bila.
A na njemu ćose mu čuvaju
ko anđeli, od mramora tila…

Mercedes Ceda Marinković (2015) Nostalgija  čuvar baštinjenog mi
Izvor: Arhiva prog. Gordane Radić

Imotski intelektualci na inicijativu Ljube Tripala osnovali su 1931. godine Društvo “Lipa” za poljepšavanje mjesta i unaprijeđenje turizma. Društvo “Lipa” je poslije duže vremenske pauze od 15 godina nastavilo rad prethodnog ekološkog društva “Jezero”, a članovi društva bili su profesori Građanske škole, brojni intelektualci, đaci i gotovo sva mladost u Imotskom. Društvo “Lipa” bilo je aktivno do 1941. godine, a kroz plodno desetogodišnje djelovanje zahvaljujući sposobnim i marljivim predsjednicima redom dr Luji Domljanu, inž Anti Jelaviću i Ljubi Tripalu kao i svim članovima ostavilo tragove do današnjih dana. Potpomognuti Šumskim gospodarstvom, najviše upraviteljem inž Borisom Giperborejski društvo “Lipa” se brinulo o gradnji puteljaka i održavanju puteva Modrog jezera, organizirali su izgradnju vidilice i puta do nje, napravili su puteljke i klupe u Gaju, zasadili drvored lipa na Pazaru, pošumljavali na mnogim mjestima, širili ekološku svijest po školama, održavali predavanja, priređavali dobrotvorne i kulturne zabave. Na fotografiji Upravni odbor društva “Lipa” 1932. godine na jednoj kulturnoj priredbi 20.03.1932. godine, fotograf Mihail Aleksandrov. U prvom redu sjede s lijeva: Ljubo Tripalo, Marija Vuković, predsjednik dr. Lujo Domljan, te ing. Tonko Tripalo. Stoje s lijeva: ing. Ante Jelavić, Ernestina Mostarčić, prof. Lujo Lončar, Milica Ivić, Marija Kurir i Nino Ferrari.

Martin Pera rođ. 1852. godine u Splitu bio je prvi učitelj u Prološcu nakon otvaranja državne škole 17. 11. 1873. godine,  a  1879. godine počinje raditi kao učitelj u Imotskom. Oženio se za Maru Bulić rođ. 1856. god. u Imotskom. Kako je napisao Ante Ujević u knjizi ” Imotska krajina” Martin Pera  je jedan od prvih i odanih učenika naših preporoditelja za ideje kojih se oduševio u učiteljskoj školi u Zadru. U Imotskome sudjeluje u prvim redovima u doba narodnog preporoda. Dopisnik je “Narodnog lista” i u najtežim trenucima pouzdanik Mihovila Pavlinovića u izbornim borbama u Imotskoj krajini. To ga je i otjeralo prije vremena u mirovinu, te je u Imotskom 1889. godine  poćeo raditi općinski tajnik odakle je premješten u Split 1893. godine.
Na fotografiji (dana prijatelju dr, Augustinu Bitangi) je Martin Pera sa suprugom Marom, te obitelji oko 1910. godine.

Izvor: Obiteljska arhiva