Završetak školske godine 16. lipnja 1903. godine

Stari Imotski

Imotski, 16. lipnja 1903. godine, kraj školske godine prije112 godina, dječaci IV. razreda Muške pučke škole  sa svojim učiteljem Anđulom Bitanga. Desetogodišnji Pavao Radovinović (Bitanga)  u crnom bijelom odijelcu sjedi u 2. redu 2. zdesna.
Stari naraštaj Imoćana nije mogao nikad zaboraviti svog mještanina nadučitelja Anđulu Bitangu. Anđeo Anđule Bitanga (1863-1942) prvi ravnatelj Građanske škole u Imotskom  bio je jedan od najomiljenijih učitelja  generacijama đaka kojima je prenio veliko znanje  osobito o antičkom svijetu. Svojim učenicima, a i drugoj djeci koja su odrastala uz njega rado je citirao Milana Bogovića jednom životnom:
“Ako možeš dobrostiv budi, drugom blago, sebi strogo sudi; ako li pak ne možeš  drugom sudi barem ko sebi!”

Izvor: Obiteljska arhiva

Marietta Lusnik Bitanga

Stari Imotski

Marietta Lusnik supruga dr Augustina Bitange  Bitanga rođena je 10. rujna 1853. godine u Splitu, a umrla je prije 112 godina 03. veljače 1905. godine u Imotskom. Marieta, splitska veleposjednica školovana u Veneciji jedina je kći Antonie Carminati i Mathiasa Lusnika. Marietta Lusnik govorila je nekoliko jezika, svirala klavir, vezla, bavila se humanitarnim radom kroz financijsko pomaganje u školovanju najsiromašnije splitske djece i drugim vidovima pomoći preko splitskog društva Javne dobrotvornosti. Dr Augustin i Marietta upoznali su se u Veneciji na čuvenom karnevalu, vjenčali se u Splitu 11. srpnja 1879. godine te došli živjeti u Imotski iako su se tome protivile Mariettina majka i autorativna nona Gianina Nonvieller. Naime Mariettinoj majci Antoniji i noni Gianini  Imotski je bio  nepoznati gradić na kraju svijeta i bile su jako  tužne jer su mislile da nježna Marietta naviknuta na gradski način života odlazi živjeti kako su govorile “među hajduke” ; “povera nostra Maria entra nel vivo con hajduci”. Marietta je bez obzira što je jedva govorila hrvatski prihvatila i zavoljela za nju nepoznati Imotski u koji je donijela svoj način života te je sa dr Augustinom živjela u sretnom braku u kojem je rođeno pet kćeri i jedini sin Pavao. Po kazivanju Mariettinog sina dr. Pave unucima jednom prilikom je u Imotski došlo dvoje putopisaca Francuza koji su  izgledali sumnjivo te su uhićeni i privedeni na sud koji je bio u kući Marče uz pratnju žandara. Sudac nije razumio neznance te su zamolili Mariettu koja je savršeno govorila francuski da bude tumač. Poslije su spašeni i zahvalni Francuzi umjesto noći u pržunu pozvani na večeru  i konak kod dr. Augustina i  Mariette. Marietta je doživila vjenčanje samo kčeri Antonie Tonće 1903. godine za dr. Antu Mladinova (Josipovog brata) u Imotskom kada je i organizirala raskošno vjenčanje na kojem su bili angažirani kuhari iz Beča. Mariettina majka Antonia Carminati Lusnik nadživila je kćer te su djeca dr. Augustina postali baštinici njenih zemalja i kuća u Splitu i okolici. Marietta je umrla u 52. godini svoga života ostavivši šestoro djece od kojih je najmlađi Pavao imao samo 12 godina, a njeno vječno počivalište je u obiteljskoj grobnici u Imotskom. Iza Mariette je kako je napisano krasopisom u osmrtnici u Imotskom 3. II 05. ostao ojađeni suprug dr Augustin Bitanga za se i obitelj, a svojta i znanci zamoljeni su da izvole izostati od kućnog žalovanja. Dr Augustin je teško podnio smrt voljene Mariette te danima poslije nije izlazio iz svoje sobe.

Portret Maiette Lusnik Bitanga (akvarel) u kući Radovinović naslikan je 1874. godine

Marija pl. Franceschi

Stari Imotski

Marija pl. Franceschi (1898-1968) kći pl. Josipa Bepa.Marija i njena  sestra Mila pohađale su u Zadru licej sv. Dimitrija, prvu privatnu višu školu gimnazijskog tipa za djevojke uglavnom iz plemićkih obitelji. U liceju se nastava održavala na talijanskom, a učili su se strani jezici, pjevanje i sviranje, vjeronauk, crtanje i kaligrafija, prirodopis, povijest, zemljopis, matematika i ručni rad. Marija je bila višestruko talentirana, prekrasno je pjevala (u sjećanju su mi ostale “canzone di Napoli”), bila je jako nadarena slikarica baš kao i njena braća Toni, Zane i Frane, te je cijeli svoj život bez obzira na velike obveze kada je god mogla slikala u raznim tehnikama čak i u bolnici, te se bavila umjetnošću na razne načine kroz vezenje, ukrašavanje i dizajniranje.Marija se vjenčala za dr. Pavu Radovinovića  15. studenog 1923. godine. Fotografija je snimljena 1918. godine u Splitu.

Izvor:Obiteljska arhiva