Crveno jezero sa svojom tamnom dubokom vodom i okomitim stijenkama koje su kao plamenom obrubljene pobuđuje strah i o čijem je nastanku u 19. stoljeću spjevana pjesma Imotsko Crveno jezero. Po pjesmi oholi i bogati Gavan i njegova žena Gavanica odbijaju nahraniti anđela prerušenog u prosjaka i na njega puštaju pse. Prosjak je tada prokleo njihove dvore i oni su se “profundali” u bezdan, te je na tom mjestu nastalo Crveno jezero. Pjesma se pripisuje Josipu Eugenu Tomiću, Jovanu Sundečiću ili nepoznatom franjevcu.

Radi žarka stijenja svoga
svijet Crvenim prozvao ga
U jezeru toga krilu
puk strahota znade silu
Zloduhe se ondje vile
zauvijek udomile
A vještice, vukodlaci žive uz njih ko ortaci
Tu po tamnoj, gluhoj noći
ako imaš srca proći
uz vilinsku ćut ćeš ciku
vukodlaka strašnu viku…
.. Kosa ti se od stra(ha) ježi
bjež, čovječe! Odatle bježi!

Fotografija Crvenog jezera snimljena je 1920. godine,a nakladnik razglednice je Josip Tripalo
Izvor: Obiteljska arhiva