Imotski, krabuljni ples 1929. godine. Stoje s lijeva:Vera Vučemilović, Delka Monti Rako i Slavka Rako Šoić.
Nora Vučemilović Baškarad (1913) kazuje: Jednom smo se obukle u đavle. Ideju nam je dao Jozo Tomić činovnik u Pučkoj štedionici koji je cilu godinu smišljao u što ćemo se obućii. Kad smo se.umačkarale bile smo toliko originalne da jedna drugu nismo mogle prepoznati…Vezane za lanac ušle smo u gimnastičku dvoranu stare škole i izazvale takav urnebes da ga se i danas sjećam. A kao đavli zgodno smo mogli nekima koji su to zaslužili učiniti kakav dišpet.

Gordana Radić (1910) Bako-imotske karnevalije

KARNEVALSKA NOĆ

Zaboravit ću svoje jučer
zanemarit ću što će doć
ovako pjerotski obučen
ludovat želim ovu noć

I bit ću klaun, kockar bit ću
što nikad ne bjeh biti ću
kroz lude maske što promiču
tek jedno lice tražit ću

A nitko tada znati neće
da je za maskom ružan stvor
s ruletom karnevalske sreće
ja sklopih tajni ugovor

Dobitnik ja sam ove noći
i nisam prosjak izložen ruglu
tek pjan sam ili jedne oči
skrivaju za me neku tugu

Jer vidim plešuć
pogledom traži
ovog pjerota
za igru moli

Noćas sam sretan
Netko me voli
Ona me voli
Srce me boli.

Gordana Radić (2000.)

Fotograf je Mihail Aleksandrov,  fotografija u obiteljskoj arhivi