Josip Braco Zen (1937-2025 ) legendarni Imoćanin rođen u blizini Modrog jezera umro je 30. studenog 2025. godine Bracin odlazak nedoknadivi je i veliki gubitak za njegovu obitelj i za Imotski koji je volio kao i Imotski njega. Dobri duh Imotskog i čuvar Modrog jezera, prijatelj vila i vilenjaka, Imoćanin satkan od ljubavi i kamena bio je i ostao do kraja neizmjerno topli čovjek otvorenog srca. Braco je cijeli radni vijek proveo u Vinariji Imotski kao vozač radničkog autobusa, svijetloplavog TAM-a s kojim je kako je govorio dugo godina rukovao i koji pamti mnoge anegdote zabilježene njegovom vrijednom rukom i spremljenim unutar korica njegove knjige “Moga san i više” (2016). Braco se u knjizi obraća štiocu “Evo ti malo neobičnog štiva, moje mozgotvorine. Neobično jer je udrobljeno – svega po malo. Cilj mi je bio malo vas nasmijati, jer je smija svaku uru manje, a drame imamo na pritek – tuge ki duge, bole ki kokakole, a od smija bižimo ki od zmija”. Utemeljitelj je i pjevač prve imotske muške klape, bio je član Gradske glazbe, pjevao je u crkvenom zboru te je cijeli život aktivno sudjelovao u svim imotskim drušvenim aktivnostima, svečanostima i događajima koje je teško i nabrojiti. Priča o imotskim mačkarama i Bakovim svečanostima bez Josipa Brace Zena bila bi nemoguća. .. Najoriganilnije maske su izašle ispod njegovih ruku, najviše smijeha je izazivala njegova umaškarana pojava…. Njegove grupne maškarade i solističke maske bila su prava remek djela duhovitosti i dorađenosti detalja. Zen bi rekao “Al za mačkare moraš biti žrtva do kraja. Ako si mačkara, moraš biti glumac jer si bez toga mrtvo slovo. Maska ništa ne znači ako se obisiš, okisiš…“ Svi pamte Zenovu čuvenu aluminijsku lađu koju je izradio od pola rezervoara za gorivo od aviona, američkog presretača Thunder Jeta i kojom su se koristile generacije Imoćana u jezeru. Lađa je konačno našla mir u dvorištu svog Zena gdje i danas svjedoči o jednom divnom razdoblju i čeka restauraciju makar nikad više ne zaplovila jezerskom modrinom.. Samo je on mogao izraditi veliki svijećnjak za imotsku Muku i to bez odgovarujucih pomagala, a nakon toga rodila mu se ideja da bi se na Veliki petak, kad se u prozorima pale svijeće lijepo uklopili svijećnjaci na svaki prozor. .. Braco u jednom tekstu navodi svoja sjećanja:„Ditinjstvo smo provodili lipo i bezbrižno makar nam je nedostajalo vitamina. Lita smo sa zebnjom čekali i nismo se žalili na tadašnje žege jer su nam duge zime zagorčavale živote. Maksimalno smo koristili velike snigove. Svaki predmet koji bi lipo klizio po snigu i ledu zvali smo ga saonicama. Ja sam bio vištih ruku pa bih znao napraviti jureće saonice, tako bi pok. Kvirin, Ratko i ja klizali i zebli do kasno u noć da bi po povratku u kuću dolazio ko jedan veliki mosur na krovu. Sve bi ovo ledeno zaboravljali kada dođe lipo proliće i lipo lito. Plivanja i veslanja nikad dosta. Još smo nosili sandolinu, pa kad bi Kvire vesla sandolina bi gubila pravac od curskih pogleda. Stalno se čulo: „Daj đir!“, pa je tako jedan sandoljer na svoju sandolinu stavio ime: „Nije moja“. Moja je uvik bila dostatna svakome….. . Išli smo u polje čupati travu za životinje, kupili šiške pod borovima, cipali drva, i u svakom slučaju bili poslušni i na usluzi starijima. Došlo vrime upisa u Limenu glazbu. To je bia poseban doživljaj, jer smo mi dica pratili svaki nas nastup glazbe. Nije bilo za budnicu nego dignit se prije šest ujutro, jer su je tada s pravom zvali budnica, a ne ko sada, budnica u devet sati. Bila je audicija u glazbarnici u staroj općini. Kapelnik je bio pok. Ljubo Levantin….Kvirin je dobio prvi fliger, ja drugi….. Nas dva bi u dalekim hodajućim sprovodima znali odsvirati po 16-18 koračnica bez pauze…“
Braco hvala ti od srca na svemu što si napravio za Imotski i za sve njegove ljude kao i mnoge nezaboravne, divne tekstove iz prošlosti Imotskog i starim Imoćanima objavljenim na ovoj stranici. Na kraju parafrizirat ću njegove riječi napisane bratu Dominiku Milom:

BOŽE BUDI MU DOBAR OTAC I PRIJATELJ!

“A sad iđem ča”, adio!

Anamaria Marušić Tonković

Braco sa kiticom cvijeća koje je ubrao sa jezerskih litica snimljen u proljeće 2025. godine, snimila Tornada Zen Ćosić