Iznenada i tiho napustio je svoj Imotski i otišao u vječnost Velimir Ado Kusić, jedan od legendi gradskog života čije su doskočice i originalan humor na svoj način obogaćivali imotski mikro svijet. U skladu sa svojim urođenim načinom izričaja bio je dio imotskog zabavljačkog kruga kao dragocjen i nezaobilazan sudionik.
Pridružio se odavna i bez pogovora grupi kreativnih sugrađana okupljenih u društvu „Bakove svečanosti“ i dobio dostojno karnevalsko mjesto, kako na uličnoj pozornici Bakove povorke, tako i na pozornici „Večeri humora“ koja se održava na samom završetku pokladnih svečanosti. U Bakovoj povorci na originalan je način nosio masku i lik Bakove žene, sisate namrčene gospođe s boršinom i kišobranom u ruci koja zna kako će dovesti u red svoga muža, pijančinu i proždrljivca pa mu „zaprititi“ kišobranom vičući: „Jesi, sve si proloka i upropastio, đubre jedno, prokleto ti bilo…“ i u intervalima hodanja povorke kroz grad, svojim se poznatim grlenim glasom nadvikivati pjevajući čuvenu Bakovu himnu „Dobro doša’ stari Bako/íće piće za te svako“…
Ado Kusić je bio izuzetno radišan čovjek pa je uz svoj posao u imotskom Domu zdravlja radio honorarno i kao pomoćnik pri opremanju sprovoda i pokapanju mrtvaca te je popratio pokope mnogih članova naših obitelji i u tom dijelu svoga života ušao u legendu. Zahvaljujući njegovu originalnom tragikomičnom pristupu u komunikaciji s ožalošćenima i mrtvima, potom njegovim čuvenim grobarskim zgodama, taj je tužni čin smrti i pokapanja postajao manje tragičan i bolan i dugo se prepričavao u raznim prigodama. Upravo je Adina grobarska aktivnost bila česta inspiracija za programe „Bakovih večeri humora“ pa su na tu temu osmišljavani skečevi, pisane pjesme od kojih je ona najpoznatija pod naslovom „Moje pjesme, moji snovi“ odavna posvećena upravo Adi Kusiću. Iz nje izdvajam jedan dio:

Ljeto stiže, kumra s cigle guče
S kampanela zvono kleca još od jučer
I što kleca ne stvara mi boli
To su moje pjesme, moji snovi…
Parite se repci, guči mi kumro
Još jedan jutros je umro

Počivao u miru, dragi Ado, u našoj Đombuši koju si toliko posjećivao i oplemenjivao, gotovo kao svoj drugi dom. Čekaju te tamo Manix i Gita, kolege grobari, da nastavite priču o svom gradu i njegovim ljudima. I još nešto, pripremi dnevni boravak s televizorom za onu našu prijateljicu, kako si joj jednom obećao, da može, kad dođe tamo dolje, gledati turske serije.

Gordana Radić

Fotografiju Ade na grobarskom zadatku snimio Boško Ćosić