motski, slavni mladenci u karnevalskoj povorci 1969. godine….mlada Josip Braco Zen sa mladoženjom i kumom, braćom Lipoglavšek, Francekom i Jakovom.
Jedne godine dok su se pokladne svečanosti primicale Čistoj sridi kad još ni na kraj pameti nisam zna čime bih izletio na Bakovu povorku dođe mi na pamet povijesni događaj, “danak u krvi”. Kako to izvesti? Mora glavna figura biti “drug konj”. Odma sam pomislia na mog velikog prijatelja pok. Davorka Ćiru Barbira. “Davorko, bi li moga napraviti konjsku glavu u prirodnoj veličini, a meni ostavi sve ostalo?” Tada sam ima vlastitu mehaničarsku radionicu. Konstruira sam od građevinskog željeza samar, a na samar prišio one dvi mrko nemile vojničke deke. Glava je dobila izgled živog paripa. Pridnji dio paripa bijaše Brajo Malić, a straga je dopalo mene. Ja sam sam sebe žrtvova jer je glavni teret bio na mojim leđima i vratu. Na samar je asker s puškom natovario sepete, a u svakom sepetu čučio je dječak (dica Jagode Bonovil). Ante Lončar zvani Pen Pen je bio gonič tužne povorke. Nakon što smo u takvom položaju obašli cili put, da bi se ustavili ispred javnog zahoda ispod Ime. Tu je tribalo svečano otvoriti to jedino dostignuće rada i uspjeha tadašnje vlasti. Ta čast je zapala druga konja. Kad mu je voditelj svečanosti Braco Ćosić dao znak, drug konj je na konju sličan način blagoslovio dostignuće iz boce pepsi kole. Ja sam najgore proša, podnio teret i osta popišanih noga…Nije mi ni do danas ža žrtve jer je sve skupa izazvalo smijeh do urnebesa. Nije mi poznato je li tko sačuvao fotografiju….

Fotografija i tekst: Josip Braco Zen