Maja Nikolić rođ. Gjamonja (1938) jedna je od ikona imotskog pokladnog života….. Oduševljavala je sugrađane idejama, izvedbom kostima, duhovitošću i scenskom kompletnošću naročito u razdoblju od šezdesetih do devedesetih godina. Njezine su se mačkarade svake godine dočekivale s pitanjem: što će Maja i njezina ekipa smisliti ove godine? Svim srcem je živjela za maškare, radovala im se toliko da je animirala sve oko sebe i oko nje su se uvijek stvarale grupe duhovitih pojedinaca s kojima se godinama maškaravala…. U Majinoj je kući za Poklada sve moralo biti posvećeno mačkarama i kako se tih dana nije kuhalo kako Bog zapovijeda, nego se samo smišljalo i pripremalo kostime i morete, Mijo, Majin muž koji se nije volio mačkaravati ljut bi prigovarao: Majo u drugim kućama krafne, fritule, kroštule, a u nas ništa radi tih tvojih kurvanjskih mačkara…..Maja pripovijeda kako je nastala mačkarada na fotografiji: ” Prolazimo ti ja i Harry jedan dan kroz njegov kvart u Rijeci, kad netko dođe do kontejnera i iskrene jednu vreću cipela unutra. Ja govorim Harryju: Trči, molim te, pa mi izvadi iz kontejnera onu žutu cipelu, idealna je za mačkare. On pobisni: Majko jesi li pametna, di ću se sramotiti radi jedne stare cipeletine…. Ništa, ja ću sama. Uzmem neki šćap i izvadim ovu cipelu iz kontejnera i tako je nastala ova mačkarada: frak bez rukava, polucilindar na glavi, a na jednoj nozi žuta razbijena cipela…”.

Gordana Radić (2010) Bako-imotske karnevalije