Dominik Mili Zen (1946-2018) kao šumski duh na maskenbalu u Imotskom 1972. godine….
Milijev brat Josip Braco Zen za njegovu masku kaže:
“Mili je dugo vreba priliku kako bi realizira davno izvedenu masku, umačkarati se, na golo tilo namazati sloj meda i posut se perjem. Tu je izvedbu bezbroj puta čuo od roditelja kad se davne godine pojavio u povorci pok. Gondula (Frane Marendić, već stariji čovik, gol namazan medom i posut prosom). Za društvo je uzeo tada mladića pok. Luku Čelana također gola namazana medom i zaštićena perušinama. Biše strašni led, Gondola zaradi upalu pluća I ode u kašetu. Luku je iznila srića, mladost. Mili je to obavio u stanu u Rakinoj kući kraj imotskih skalina. Namaza se medom, raspara veliki kušin sa kreveta posuo se perušinom, a pošto je vanka bio veliki led zva me upomoć. U osobno auto nije bilo izvedivo pa sam doša tik do skalina do Tina autobusom kojeg sam vozio na Vinariji. Do autobusa od stana mu je vitar ukra pola perja ali se dositio i ponio u hotel pola kušina perja. U hotelu je izazva urnebes. Ostatak iz kušina je prosuo po cilom hotelu….”
Priča ima nastavak…Braco je vratio posuđeni autobus i otišao sebe maskirati u stan u sestre Jelene koji se nalazio u blizini hotela. Lokacija je bila idealna jer je i sam bio razgolićen glumeći damu pred spavanje u negližeu i papučicama. Grijala ga je jedino perika….Nakon dobre zabave do kasno u noć, potrčaše braća po poledici do sestre Jelene, ugrijat se i dovest u normalu. Međutim,smrznuti poljubiše vrata jer je mali nećak Nikša, ljut što nije bio s njima sakrio ključ od vrata. Poslije su Braco i Mili rekli da je to najduljih nekoliko minuta dok su se dokopali peći i vrućeg čaja. Mali Niko je išao u kaznu, a ujci s fibrom u krevet….

Fotografija u arhivi Josipa Brace Zena kao i njegov izvorni tekst koji je ljubazno ustupio