Dragocjeno je i korisno vidjeti kako se je FB profil Jagul Wine Cellar referirao na smrt pisca i svestranog intelektualca Pere Kvesića objavivši njegove napise kojima se on, ne tako davno, oglasio na ovim stranicama. U njima ovaj značajan i nezaobilazan zagrebački publicist, u zakašnjelim danima svoga života, a zahvaljujući jednoj fotografiji, otkriva vezu s Imotskim, rodnim mjestom svoga oca Ive. A ta veza počiva na činjenici da su njegov otac i cijela obitelj Kvesić živjeli u Imotskome kroz nekoliko generacija i bili dio njegova građanskog života na razne načine. Imala sam priliku upoznati neke od njih, a o njihovim druženjima i životu u ovom gradu i izvan njega svjedočile su priče naših obitelji i brojne fotografije. Stoga bih željela dati nekoliko reminiscencija na ovu temu i cijelu priču. Peta generacija Kvesića, ona piščeva oca Ive i njegove braće odselila je iz Imotskog, uglavnom prema Zagrebu, radi školovanja i posla oko proizvodnje prehrambenog tipa ili nečeg sličnoga što su tamo razvili i što bi trebalo istražiti (!). Fotografija koja se prilaže uz ovaj tekst prikazuje Miljenka Kvesića, inače najčešće spominjanog člana obitelji Kvesić, na vratima njegove imotske novootvorene trgovine Philipsovim proizvodima. U Imotskom je poslije 2. rata ostala njihova sestra, lijepa gospođa Marija, udana za poznatog fotografa Rajmonda Gjamonju. U Split je pak odselio i živio njihov brat Stipica Kvesić oženjen Mirom Vrčić, sestrom poznatog fra Vjeke Vrčića. S njima sam se često susretala. U zanimljivoj priči o priči „Čarobne papučice“ Pero Kvesić nam slikovito otkriva svoj djetinji bjelovarski susret s još jednim Imoćaninom „od kolina“, očevim cjeloživotnim prijateljem i kolegom po pravničkoj struci, Davorom Jerkovićem. Tako nam na zgodan način otkriva odnos svoga oca i ovog čovjeka iz stare advokatske dinastije Jerković čije talente pisca, glazbenika i boema nažalost nije bilo moguće, a trebalo je odavna, istražiti i objelodaniti. Dobro je da se je pojavio u sjećanjima Pere Kvesića i da ta sjećanja o značenju i važnosti prijateljstva korespondiraju s činjenicama iz bogatog života našega gradića koje treba i dalje istraživatii i njegovati. Dakle, u spomen na sjajnog Peru Kvesića neka se pridoda i spomen na Davora Jerkovića još jednog sudionika zagrebačke BOEME S OKUSOM IMOTSKOGA.

prof. Gordana Radić

Fotografija u arhivi Gordane Radić