Članovi organizacije Crvenog križa u Imotskom 1916. godine, za vrijeme I. svjetskog rata. U sredini sjedi dr. Josip Bepo Mladinov (1869.-1916.), voditelj i koordinator pomoći ratnim i civilnim žrtvama. Dr. Josip Mladinov rodio se 1869. godine u uglednoj, bogatoj obitelji u Grohotama na otoku Šolti. U Splitu je završio klasičnu gimnaziju, a u Grazu je diplomirao na Medicinskom fakultetu 22. prosinca 1893. godine. Spletom životnih okolnosti došao je krajem XIX. stoljeća u Imotski koji mu se svojim lijepim krajolikom izuzetno svidio te je u neposrednoj blizini Modrog jezera 1910. godine sagradio u historicističkom stilu reprezentativnu kamenu kuću i zgradu za liječničku ambulantu, Početak zdravstvene djelatnosti organiziran je u Imotskom upravo zahvaljujući dr. Josipu Bepu Mladinovu. Isticao se u mjestu i njegovu uljepšavanju, na njegovu inicijativu 1904. godine osnovano je društvo Jezero koje je širilo ekološku kulturu i bavilo se pošumljavanjem krške goleti između Modrog i Crvenog jezera. Vlastitim je novcem 1907. godine dao izgraditi 1100 m duge serpentine u Modrom jezeru. Aktivan je na svim poljima, osobito u političkom životu, 1908. godine u Imotskom je jednoglasno izabran za zastupnika Stranke prava te je bio u grupi intelektualaca i naprednih ljudi uz dr. Augustina Bitangu, dr. Milu Vukovića, dr. Iku Jerkovića i dr. Jurja Grisogona koji su zahtijevali ujedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom i Slavonijom. Tako je kao zastupnik u Dalmatinskom saboru 1912. svjedočio protuhrvatskim izgredima u Zadru, u kavani Central, te sudjelovao u tučnjavi skupa sa stranačkim kolegama Kunjašićem i dr. Matom Drinkovićem. Josip Bepo Mladinov umro je mlad, u studenom 1916. godine u Sarajevu, od upale slijepog crijeva, neposredno pred vjenčanje sa Karmelom Tocigl iz poznate splitske obitelji. Karmela se, ne mogavši preboljeti dr. Josipa, nikad nije udala. Vječno počivalište mu je na groblju Sustipan u Splitu. Nakon smrti dr Mladinova iza I svjetskog rata do 1944. godine u njegovoj kući bila je zdravstvena stanica s krevetima, a zatim bolnica (rodilište) do 1960. godine.

Anamaria Marušić Tonković

Fotografija u arhivi Samostana Imotski