Krajem devetnestoga stoljeća živile su u Imockon dvi ugledne i bogate familje Kolombani i Radoviniović. Iz kuće Kolombani ponika je mladić Đakomo koji je ljubova dvi- tri godine sa svojom vrsnicom lipom i umiljaton curon Ankon, iz kuće Radovinovića. Zaručiše se, ali Đakomo pri samo vinčanje napusti Anku i raskine zaruke. Anka je očajavala, valja je i razumit: teško ju je povridio, nanio sramotu i njoj i njenin roditeljin, u varušu se samo o tomen raspredalo…..
Život je teka dalje. Poslin par godina u Imocki službeno primiste jednog austrijskog časnika. Za vrime Korizme spazi Anku u crkvi i u procesiji na Veliki Petak, kavalirski je upozna i stupi š njon u vezu. Razvila se ljubav i za nekoliko miseci odlučiše se vinčat. Dođe i taj dan. Puna crkva svetog Frane, uzvanici stigli sa svi strana, mladenci s kumovin, roditeljin i rodbinon stadoše prid oltar, započme svečani virski obred vinčanja….Kroz to cilo vrime njezin prvašnji zaručnik Đakomo stalno se upadljivo pokaziva iza oltara i, gledajuć prema mladencin, pokvareno se smiljujijo i činijo nike nedolične grimase i pokrete. Svak se od nazočni zgrozio njegovin uvridljivin ponašanjen, a najviše njezin pape, koji je jako volio svoju jedinicu Anku. Ijako je u dubini duše bijo iskreni virnik, osvetnički inat ga je toliko obuzejo da je ćeri i zetu nakon vinčanja, na svojoj parceli sagradijo veliku kuću odma prikon puta Đakomove kuće i potpuno mu zaklonijo prilipi pogled prema drugin dilovin varuša, polju i planini Bijakovi. Još dok se Ankina kuća gradila, mišćani su je prozvali Kućon Inata. Zaludu je kašnje Đakomo u produžetku svoje zagušene kuće nadoziđa drugu kuću: opet mu je pogled puca samo u Radovinovića dvore, a ta gradnja ga je toliko koštala da je potpuno novčano propa, proda je svu zemlju u polju, godinan se kod drugi zaduživa, poslovi su mu krenili nagore… Jedne tmurne jesenske noći napustio je diliđencon Imocki i nika se više nije vratijo.

Ante Čelan Gaganić (2013.) Grad na gori, god 35. br 1.

Na fotografijama u obiteljskoj arhivi Toni Colombani (1884.-1945.), Zorka Bitanga (1886.-1958.) i netom vjenčani Zorka Bitanga i kapetan Niko Cerezin 17.06.1911. na vratima crkve sv Frane u Imotskom