Josip Braco Zen kao Robinzon, Poklade u Imotskom 1976. godine. Priča o imotskim mačkarama i Bakovim svečanostima bez Josipa Brace Zena (1936) bila bi nemoguća. Ne zna se koji je dio njegova života stvaran, onaj s moretom ili onaj bez nje…. Najoriganilnije maske su izašle ispod njegovih ruku, najviše smijeha i danas izaziva njegova umaškarana pojava…. Njegovi Pećinski ljudi, obitelj Kremenko, Snjegulica i sedam patuljaka, Kinta Kunte, Jadnici i brojne druge grupne maškarade prava su remek djela duhovitosti i dorađenosti detalja. A njegove solističke maske zavrjeđuju osobitu pažnju. Spomenimo samo neke: Robinzon, Marsovac Gubavac, Biciklista. Kako kaže Braco Zen: “Al za mačkare moraš biti žrtva do kraja. Ako si mačkara, moraš biti glumac jer si bez toga mrtvo slovo. Maska ništa ne znači ako se obisiš, okisiš…..Onda mi je bio posebno drag Robinzon. Još imam njegov suncobran. Bio je sav od drveta i dobro se otvarao. Za pokrov san koristio lišće kojim su bile pokrivene datule što smo ih uvozili sa Balija, pa je i to primaklo originalu. To sam tako “primitivno” napravio kao da sam pravi pustinjak, sve bez pravog alata, Onda sam napravio puškicu, primitivnu, s tim da sam gori sveza pravu brekulju za mušicu. Ti su detalji jako važni i na njima sam puno radio. Onda je negdi blizu bio stvarno ulovljen medvjed i ja san doša do njegova krzna prostriljenog strelicom, njime san bio omotan. Imao sam i kuburu koju san napravio od starih kantulja iz konobe pokojnog Trokula. Bila je ko prava. Na nogama san imao posebnu obuću od janjeće i još nike kože. Pravi pustinjak.”

Gordana Radić, Bako-Imotske karnevalije (2010)