Ljubavna priča Roze Vučemilović (1861-1915) i Antonia Danila (1861-1915). do današnjih dana ostala je sačuvana u usmenoj predaji obitelji Vučemilović pa tako i u Imotskom. U kući Vučemilović na imotskom Pazaru živio je sa suprugom Edom, sinovima Lovrom, Markom i Ivanom-Zanom te kćerima Rozom i Marijom Blaž Vučemilović. Blaž je bio dugogodišnji tajnik općine Imotski, deklarirao se kao Talijan, stoga su ga podrugljivo zvali Florentinac, smijenjen l873. nakon pobjede narodnjaka (l870). Svoju je djecu slao u talijansku školu pa iako su u kući svi dobro znali hrvatski pisali su i razgovarali talijanskim jezikom. Iz Kaštel Staroga u Imotski je stigao za načelnika policije Antonio Danilo, vrlo lijep i naočit muškarac. Pri prvom susretu sa Rozom Vučemilović, dogodila se fatalna ljubav. Antonio je bio žestoki pravaš pa je odabranicu svoga srca zvao uvijek samo Ruža. Slao joj je ljubavna pisma i hodao u bon-jouru i kaneti, da je po cijele dane čekala na prozoru kad će on proći. Danilo je bio čudna ponašanja, tražio je od Roze da ga čeka na prozoru sa bijelim rukavicama. Roditelji kojima se ta veza nije sviđala branili su Rozi da se viđa s Danilom, predosjećajući da to neće dobro završiti. Rozin otac je na razne načine pokušavao razdvojiti dvoje mladih ljudi te se jednoga dana Roza zaključala u sobu i danima nije izlazila niti išta jela. Roditelji su je naizmjence molili i kumili da otvori i kad su se pobojali za njen život, otac je ipak popustio i rekao: “Otvori Roza, slobodna si, radi što hoćeš”. Postavio joj je uvjet, ili će ostaviti Danila, ili će poći s njim i dobiti svoj dio, ali više nikada neće prijeći prag roditeljske kuće. Roza je, kao što se moglo i očekivati, izabrala svog Antonija i nikada više nije vidjela oca. U imotskom Zavičajnome muzeju nalazi se dokument poput današnjeg predbračnog ugovora. Napisan je na talijanskome jeziku i potpisan 1886. godne, a u njemu Blaž Vučemilović i supruga mu Hedviga, rođena Novak, sa svojim budućim zetom dogovaraju popis stvari što će njihova kćer Roza dobiti kao miraz te u gotovini 4000 forinti. Ugovor je svojim pečatom i potpisom ovjerio tadašnji imotski bilježnik dr. Antonio Dudan. Roza se udala za Antonia, živjeli su u Kaštel Starome, imali su samo jednu kćerku Zorku (1887. -1967) koja se školovala u Freiburgu u Švicarskoj i Goriziji u Italiji.. Roza je umrla 1915. godine, iste godine kao i Antonio koji je završio u duševnoj bolnici u Zagrebu gdje je i umro. Njihova kci Zorka Danilo živjela je u Splitu gdje je radila kao profesorica u Građanskoj školi i bavila se slikarstvom. Umrla je i pokopana u Splitu.

Na fotografiji iz 1895. Roza Vučemilović sa suprugom Antoniom Danilo i kćerkom Zorkom

Podatci u tekstu i fotografija: Antonjeta Baškarad Jutronić