Godišnja javna vježba Sokolskog društva u Imotskom, 10. svibnja 1924. godine

Izvor: Obiteljska arhiva

Imotski 1942. godine, na teraci kuće nadučitelja i prvog ravnatelja Građanske škole u Imotskom Anđela Bitange (1863-1942). Vide se kuća Colombani, stara kuća Dunda i kuća Radovinović.
Na fotografiji s lijeva: Grmislav Radovinović  sin Anđela, čuči supruga Jelica Bosnić Bruk iz Blata na Korčuli, Slavica Zorec  Anđelova unuka (kći Kristina), Ana i Zora Radovinović kćeri dr. Pave, supruga  i Pavao Radovinović sin Anđela. U prvom redu su Ana Sela Franceschi kći Tonija i  Bjanka Čumbelić  Anđelova unuka  (kći Romana Mila).
Grmislav (ne Grunislav) Radovinović bio je blagajnik Hrvatskog planinarskog društva Imotski osnovanog 1927. godine čiji je prvi predsjednik bio prof. Vid Petričević.

Izvor: Obiteljska arhiva

Vjenčanje Zorke Bitanga, kćeri dr. Augustina i kapetana Nike Cerezina iz Vignja na Pelješcu u Imoschom 17. lipnja 1911. godine. Netom vjenčani Zorka i Niko na vratima su crkve svetog Frane, a Ispred crkve lijevo u svijetlom odijelu sa rukom u džepu stoji Antun Toni Colombani. Uz kuću Radovinović Jagul vezana je jedna zanimljiva ljubavna priča u kojoj su sudionici bili Zorka Bitanga i Toni Colombani. Kuću je sagradio dr Augustin Bitanga 1893. a uz obiteljski dom u njoj je otvorio i svoju ordinaciju. Međutim izgradnja velike kuće moćnoj susjednoj obitelji Colombani nije bila od volje jer im je kuća zaklonila prekrasan pogled na Imotsko polje i Biokovo, kako su govorili: “La casa copriva la nostra vista sul campo d Imota e sul Biokovo“. Početne nesuglasice su prerasle u dugogodišnje zategnute odnose između dr Augustina Bitange i Giacoma Colombani. Kako to obično biva dvoje mladih iz ovih obitelji se zaljubilo, Augustinova kćerka Zorka (1886.-1958.) i Giacomov sin Antun Toni Colombani (1884.-1945.). Toni je Zorki posvetio mnoge stihove u spomenaru i napisao bezbroj pisama. Njihov odnos i njih same najbolje je opisao sam Toni Colombani u jednoj rečenici napisanoj u Zorkin spomenar 1906. godine: “Ko pravo ljubi želi mnogo, malo se nada, a ništa ne pita”.Naravno da su prve glasine o odabiru njegove miljenice Zorke zaprepastile doktora Augustina koji je osjećao netrpeljivosti prema članovima obitelji Colombani, osobito prema Toniju koji je u Imotskom glasio kao veliki zavodnik i nasljednik koji je obiteljsko bogatstvo volio trošiti na provode i druge životne radosti. Za dr Augustina je bio neprikladan zet jer ga je smatrao neozbiljnim i neodgovornim. Stoga je zabranio Zorki da se viđa s Tonijem te je poslao u tada jako udaljeni Split noni Antoniji Carminatti Lusnik. Dvoje mladih morali su prekinuti svoju romansu, a Toni je gotovo teže od Zorke prihvatio njihov prekid i godinama je patio za njom. Zorka je nekoliko godina kasnije upoznala kapetana iz Vignja na Pelješcu Niku Cerezina i udala se za njega 1911 u crkvi sv. Frane u Imotskom. Nevjerovatan je kadar koji je zabilježio službeni fotograf vjenčanja Giuseppe Zohou koji prikazuje izlazak mladenaca Zorke i kapetana Nike iz crkve. Ispred crkve lijevo u bijelom odijelu sa rukom u džepu stoji Antun Toni Colombani, možemo samo zamisliti što je osjećao dok je gledao neprežaljenu Zorku kako iz crkve izlazi s svojim suprugom. Njegov iznenadan i drzak nepozvani dolazak na vrata crkve uznemirio je svatove, a Zorka je bila uvjerena da će u taj čas izvaditi pištolj i usmrtiti nju i supruga. To se nije dogodilo, a sukob dvije moćne obitelji se godinama prepričavao u Imotskom…
Ova fotografija je ostala skrivena u Zorkinoj ostavštini, kao i neki drugi predmeti koje joj je Toni poklanjao poput pramena njegove kose, a on je drugu fotografiju vjenčanja čuvao do svoje smrti. To ipak svjedoči da se njihova ljubav nikada do kraja nije ugasila što samu priču čini još tragičnijom……

Anamaria Marušić Tonković

Fografija u obiteljskoj arhivi                          

Imotski početkom 20. stoljeća, gospođa iz obitelji Colombani sa dvoje djece u šetnji Điradom. S lijeve strane vide se kuće Dušana Matijaševića i  dr. Ivice Jerkovića, a desno je kuća Luke Milinovića koje su srušene u II svjetskom ratu.
…Obitelj Colombani doselila se iz Pirana u Imotski, te su nakon oslobođenja Imotskog od Turaka obnašali važne funkcije.  Odlukom mletačkog Senata 1736. godine Josip Colombani imenovan je “sergente magiore” u imotskoj tvrđavi, a nakon njegove smrti brat Jakov Fortunat postao je zapovijednikom imotske tvrđave. Jakov Colombani vjenčao se sa  Antonijom Crnica kćerkom Stipana Crnice civilnog zapovijednika Imotske krajine. Obitelj Colombani  uživala je veliki ugled u Imotskom, neki članovi obitelji bili su načelnici. Lijepe velike kuće su oronule jer su potomci stare imotske gospode napustili nekadašnje slave baštinu.Tako dođe kraj još jednoj staroj imotskoj obitelji…

Fra Vjekin  vijek (2010) Izbor novinskih članaka fra Vjeke Vrčića

Fotografija u ahivi obitelji Colombani

Na samom vrhu Biokova, kraj crkvice sv. Jure 1929. godine u organizaciji Imotskog športskog kluba; Sjede: Stjepan Nino Ferrari, N.N., N.N., Živko Rako, Marica Milinović, dr Lujo Domljan, Ksenija i Luka Milinović; Stoje: Boris Giperborejski, vodič, dr Pavao Radovinović Jagul, Milka Lončar, Radojka i Ljubica Milinović, dr Antonjeta, dr Hugo i Laura Monti, Delka Rako, vodič, Antuka Marendić i Ljubo Tripalo.

Izvor:Obiteljska arhiva