Remigio i Darinka Truccolo 1910. godine

Remigio Truccolo (1869) sa suprugom Darinkom Mrkušić (1885) 1910. godine. Remigio je sin talijanskog oružnika detektiva iz Marona Domenica Truccolo (1828) i Vancije Bitanga (1833), kćeri Pavla Bitange koji su uz njega imali još sinove Lucijana (1867) i Fabijana (1874), te kćeri Rafaelu (1865) vjenčanu za Juru Zuka Vučemilovića i Euzebiju (1872).
Braća Truccolo su bili prvi industrijalci u Imotskom, te se o njima daje dio teksta iz fra Vjekinog pera.
Osim manjih obrtnika, Imotski nije imao tvornice sve do 20. stoljeća. Stvorili su je sinovi Domenica Truccola i Imoćanke Vancije Bitanga. Domenico je došao u Imotski kao austrijski detektiv, oženio se i ostao. Bitanguša je bila imućna, te je pomoću njenog miraza i svoje okretnosti otvorio trgovinu, te su Izgradili lijepu kuću koja i danas diči Imotski. Oko 300 m od stojne kuće Domenicovi sinovi Remigio i Fabjan koji se nije oženio sagradili su prvu tvornicu u Imotskom, Trokulovu mlinicu za izradu kupa za krovove. Kako je svijet iskrivio prezime Truccolo u Trokulo njihove kupe je narod prozvao trokulače. Braća Truccolo su prvi kapitalisti Imotske krajine u današnjem smislu jer su osim tvornice imali i kamione koji su prevozili i putnike, a imali su i prvi privatni telefon u Imotskom. Radnici su mu bili Vinjančani, te je Lončarima i Jurošima iz zahvalnosti za pošten rad napravio školu koja i danas postoji. Truccolovi su pomagali svakome tko je želio raditi, a radnici su bili zadovoljni jer su mogli raditi na kućnom pragu. Posljednji pothvat obitelji bilo je podrumarstvo, otkupljjivali su grožđe od vinogradara jer druge vinarije u Imotskom nije bilo. Došli su komunisti 1945. godine, sve su Truccolovo nacionalizirali, a obitelj su u vlastitoj kući zbili u jedan kutić. Nije ta obitelj zaslužila takav postupak, radili su Truccoli, radio je narod s njima. Jedini preostali Dinko Truccolo (1921), Remigiov sin odselio se iz Imotskog u Zagreb, a današnja generacija u Imotskom ne pamti prve industrijalce u svom kraju, njegove pogone kod Trokulove mlinice, a niti njegove kuće jer su u njoj drugi stanari.