Dr. Lujo Mateo Domljan (1896.-1982.), rođen je u Poljicima, Imotski. Sin je Petra Domljana (1860-1932) koji uz njega ima još Petra, upravitelja Građanske škole u Imotskom i pet kćeri. Gimnaziju pohađa u Splitu te maturira 1915. Nakon mature je mobiliziran, a u vojnoj sanitetskoj službi ostaje do završetka Prvog svjetskog rata. Studira medicinu u Zagrebu, Pragu i Grazu te 1924. diplomira. Od 1924. do 1926. godine radi kao sekundarni liječnik državne bolnice u Sarajevu i kao kotarski liječnik u Čapljini. Nakon smrti starijeg brata Petra vraća se u Imotski gdje je imenovan stalnim općinskim liječnikom. Društveno je vrlo aktivan. Jedan je od osnivača i predsjednik društva „Lipa“ koje je osnovano radi poljepšavanja mjesta i promicanja turizma. Dugogodišnji je tajnik kotarske organizacije Hrvatske seljačke stranke u Imotskom.
Oženio se lijepom Katicom Pavišić (1908.) iz Omiša, čija majka je Marija Mara Vučemilović, kći Blaža Vučemilovića s kojom ima četvoro djece Zlatka, Žarka, Mariju Maju i Kseniju. Na istočnom dijelu Pazara sagradio je prekrasnu kuću od bračkog kamena (u kojoj je danas smještena knjižnica). U prizemlju kuće otvorio je ordinaciju sa rentgenom koji je pokretala struja iz generatora.
Dr. Lujo Domljan 1937.godine postaje član zbora liječnika, a 1940. godine je postavljen od banske vlasti iz Zagreba za kotarskog liječnika u Imotskom. Njegovu kanditaturu pismeno su poduprli predsjednik HSS u Imotskom dr. Mile Vuković i potpresjednik Stanko Škare riječima… da se radi o dugogodišnjem tajniku HSS-a koji se uvijek borio za radnička prava te kao takav uživao velike simpatije u Kotaru Zbog nesigurnih ratnih prilika 1942. godine odlazi u Zagreb gdje se najprije zapošljava kao savjetnik u Zdravstvenom zavodu a zatim je premješten u Ministarstvo zdravstva.
Poslije 1945. bez ikakvog razloga je osuđen na duge godine prisilnog rada što je značilo besplatno vođenje ambulante u Šestanovcu. Uskoro mu se oprašta ostatak kazne i on se vraća u Zagreb. Počinje raditi u bolnici Sveti Duh, gdje je jedini od liječnika dijagnosticirao pjegavi tifus sa kojim se sretao u Bosni.
Dr. Lujo 1947. specijalizira internu medicinu – subspecijalnost kardiologija. Nekoliko desetina stručnih radova je objavio iz interne medicine te održao više predavanja u zboru liječnika također iz interne medicine, a 1966. je umirovljen.