Škrinja koju je Kata Čelan (1796-1875) prilikom udaje 1817. godine u Imotskom za Pavla Bitangu (1786-1864 ) donijela u mladoženjinu kuću ispod volta.
U škrinji mladenka odnosi svoju opremu (dotu, miraz) i time odlazi iz roditeljskog doma u kuću mladoženje. Nevjestina škrinja kojom se kao svadbenim predmetom naglašava prelazak mladenke u drugu kuću zadržala se dugi niz godina i nakon pojave novih tipova namještaja, te je pojam škrinje ostao do danas poistovijećen s mladenkinom opremom.