Luka (1909), Marija (1908) i Veljko Vuković djeca Katinke Bitanga kćeri dr Augustina i dr Mihovila Vukovića. Dr. Mihovil je bio prisutan u Narodnoj Skupštini Kraljevine Jugoslavije za vrijeme atentata na Stjepana Radića i ostale zastupnike HSS. Primarijus dr Veljko Vuković (25. 01.1914.-23.01.2010.) 1942. godine postavljen je za općinskog liječnika Imotskog nakon očeva umirovljenja i odlazaka iz Imotskog dr. Mirka Tonkovića i dr Luje Domljana. Za pročelnika zdravstva Oblasti Dalmacije postavljen je 1944. godine. Kao pročelnik zdravstva Dalmacije odmah se istaknuo u organizaciji narodnog zdravstva, popravio je bolnicu u Splitu, osnovao u Splitu zdravstvene škole za babice, sestre, tehničare i zubare i bio im nastavnikom.U kući dr. Mladinova u Imotskom organizirao je zdravstvenu stanicu s krevetima. Dr Veljko Vuković je organizirao Dječji dispasnzer u Splitu i izgradio tri nova, osnovao dom zdravlja u svakoj većoj općini sa potrebnim kadrovima. Specijalizirao je pedijatriju, te je na svim područjima poboljšao zdravstveno stanje uz opadanje oboljenja i naročito smrtnosti djece.Objavio je i uredio više knjiga i zbornika o radu Doma zdravlja u Splitu, te je objavio više stručnih i publicističkih tekstova o bolestima najmlađih.
Prim. dr Veljko Vuković u razdoblju od 1989. do 2004.godine u mjesečniku “Imotska krajina” objavio je tridesetak članaka o Imotskom i Krajini od 18. do 20. stoljeća. Nadalje je prvi pokušao otrgnuti od zaborava stare fotografije i razglednice vezane za Imotski sabravši ih u pet tematski raspoređenih knjižica i to Stari Imotski (1995), Fotografije starih Imoćana (1996), Ljepote krša uz Imotsko polje (1996), Društveni život u Imotskom (1997), te Imotski od nekad i sad (1998). Prim. dr. Veljko Vuković pokopan je po svojoj želji na svoj rođendan u Imotskom 25.01.2010. godine.
Novinar Mladen Vuković napisao je u spomen na dr. Veljka u ” Imotskoj krajini” od 05.02.2010. god:.”.. Dobrog duha i vedre duše, dr Veljko je doživio poznu i časnu starost, ostaje u trajnim sjećanjima brojnih prijatelja i poznanika, zadužio nas je svojim rodoljubljem i nacionalizmom, plodnim publicističkim djelom, a svima nama postaje putokaz i lanterna kako se voli rodni Imotski, ma kako od njega blizu ili daleko radili i živjeli. Hvala ti veliki Veljko!

Fotografija u obiteljskoj arhiv snimljena je 1922. godine u Splitu, fotograf Borović-Split