Dr Mihovil Mile Vuković (1871.-1943.) sa suprugom Katinkom (1884.-1962.), najstarijom kćeri dr Augustina Bitange u Beču na bračnom putovanju 1907. godine.
Dr. Mile Vuković rođen je 26. svibnja 1871. godine u Imotskom od oca Bariše (1834.) i majke Dome Glibota (1844.), maturirao je u splitskoj Klasičnoj gimnaziji 1889. godine te je diplomirao na Medicinskom fakultetu, Carskoga sveučilišta Franje Josipa I u Beču. Nakon završenog studija medicine dolazi u Imotski gdje je proveo svoj cijeli životni vijek, a Imoćani su ga prozvali ocem sirotinje jer je posjećivao baš svakog bolesnika u Imotskoj krajini sa svojom malom kočijom i konjem Šiškom. Povjesničar Ante Ujević u I. izdanju knjige “Imotska krajina” (1953.) za dr. Milu kaže: “Dobili smo liječnika domaćeg sina dr. Milu Vukovića, koji je svojim humanim, samoprijegornim i nesebičnim radom zadužio Imotsku krajinu više od ijednog drugog Imoćanina”. Prof. Ante Ujević u istoj knjizi se osvrće na izbore u Imotskom 1908. godine na kojima je dr. Mile Vuković bio kandidat Demokratske stranke i piše…”Sve je natkrilio govor dr. Mile Vukovića, u kojem je pozvao sve krajišnike, da velom zaboravi prikriju stranačke borbe i da se svi prihvate zajednički rada na korist krajine….”Tome se može dodati da je dr Mile Vuković bio liječnik, političar i najviše čovjek koji je postao legenda imotskog kraja. Neka od njegovih brojnih društvenih zaduženja bila su: Narodni zastupnik HSS (1927.-1941), Predsjednik odbora oblasti Dalmacije (1927.-1930.) i Načelnik Imotskoga (1936.-1941.). Dr. Mile Vuković kao zastupnik HSS-a bio je 1928. godine prisutan u Narodnoj skupštini u Beogradu za vrijeme atentata na Stjepana Radića te je ranjenom Radiću prvi pružio pomoć. Dr. Mile Vuković i Katinka Bitanga vjenčali su se 1907. godine u Imotskome te su imali troje djece: kćer Mariju (1908.-1996.) vjenčanu za ing. Antu Jelavića, ing. Luku (1909.-1990.) vjenčanog sa Nevenkom Tadić i dr. Veljka (1914.-2010.) vjenčanog sa Đemom Ivanović.
Dr. Mile Vuković umro je 17. rujna 1943. godine u Imotskom te počiva na groblju Gospe od Anđela. Petar Gudelj u monografiji “Put u Imotu” (1996.) piše o dr Mili Vukoviću u poglavlju o stotinu najznamenitijih Imoćana: “Za bogatstvo nije mario niti za Plutonom kupio zlatnike. Bogatstvo mu (zlatnike, medalje, doktorsku diplomu, zlatnu pamet, kamenu kuću) stari Vukovići skovaše kovačkim mlatom na nakovnju. Prvih godina stoljeća, prvih godina automobilizma, u Imotski dovezao prvi automobil. Bio načelnik i zastupnik, vodio Demokratsku stranku, hrvatsku politiku. Sve što je zaradio od bogatih razdao siromasima. Zašao u vječnost čist i svijetao kao Sunce.”
Dr. Mile Vuković rođen je 26. svibnja 1871. godine u Imotskom od oca Bariše (1834.) i majke Dome Glibota (1844.), maturirao je u splitskoj Klasičnoj gimnaziji 1889. godine te je diplomirao na Medicinskom fakultetu, Carskoga sveučilišta Franje Josipa I u Beču. Nakon završenog studija medicine dolazi u Imotski gdje je proveo svoj cijeli životni vijek, a Imoćani su ga prozvali ocem sirotinje jer je posjećivao baš svakog bolesnika u Imotskoj krajini sa svojom malom kočijom i konjem Šiškom. Povjesničar Ante Ujević u I. izdanju knjige “Imotska krajina” (1953.) za dr. Milu kaže: “Dobili smo liječnika domaćeg sina dr. Milu Vukovića, koji je svojim humanim, samoprijegornim i nesebičnim radom zadužio Imotsku krajinu više od ijednog drugog Imoćanina”. Prof. Ante Ujević u istoj knjizi se osvrće na izbore u Imotskom 1908. godine na kojima je dr. Mile Vuković bio kandidat Demokratske stranke i piše…”Sve je natkrilio govor dr. Mile Vukovića, u kojem je pozvao sve krajišnike, da velom zaboravi prikriju stranačke borbe i da se svi prihvate zajednički rada na korist krajine….”Tome se može dodati da je dr Mile Vuković bio liječnik, političar i najviše čovjek koji je postao legenda imotskog kraja. Neka od njegovih brojnih društvenih zaduženja bila su: Narodni zastupnik HSS (1927.-1941), Predsjednik odbora oblasti Dalmacije (1927.-1930.) i Načelnik Imotskoga (1936.-1941.). Dr. Mile Vuković kao zastupnik HSS-a bio je 1928. godine prisutan u Narodnoj skupštini u Beogradu za vrijeme atentata na Stjepana Radića te je ranjenom Radiću prvi pružio pomoć. Dr. Mile Vuković i Katinka Bitanga vjenčali su se 1907. godine u Imotskome te su imali troje djece: kćer Mariju (1908.-1996.) vjenčanu za ing. Antu Jelavića, ing. Luku (1909.-1990.) vjenčanog sa Nevenkom Tadić i dr. Veljka (1914.-2010.) vjenčanog sa Đemom Ivanović.
Dr. Mile Vuković umro je 17. rujna 1943. godine u Imotskom te počiva na groblju Gospe od Anđela. Petar Gudelj u monografiji “Put u Imotu” (1996.) piše o dr Mili Vukoviću u poglavlju o stotinu najznamenitijih Imoćana: “Za bogatstvo nije mario niti za Plutonom kupio zlatnike. Bogatstvo mu (zlatnike, medalje, doktorsku diplomu, zlatnu pamet, kamenu kuću) stari Vukovići skovaše kovačkim mlatom na nakovnju. Prvih godina stoljeća, prvih godina automobilizma, u Imotski dovezao prvi automobil. Bio načelnik i zastupnik, vodio Demokratsku stranku, hrvatsku politiku. Sve što je zaradio od bogatih razdao siromasima. Zašao u vječnost čist i svijetao kao Sunce.”
Fotografija dr. Mile i Katinke Vuković u obiteljskoj arhivi
Tekst: Anamaria Marušić Tonković