Vjenčanje Zorke Bitanga, kćeri dr. Augustina i kapetana Nike Cerezina iz Vignja na Pelješcu u Imoschom 17. lipnja 1911. godine. Netom vjenčani Zorka i Niko na vratima su crkve svetog Frane, a Ispred crkve lijevo u svijetlom odijelu sa rukom u džepu stoji Antun Toni Colombani. Uz kuću Radovinović Jagul vezana je jedna zanimljiva ljubavna priča u kojoj su sudionici bili Zorka Bitanga i Toni Colombani. Kuću je sagradio dr Augustin Bitanga 1893. a uz obiteljski dom u njoj je otvorio i svoju ordinaciju. Međutim izgradnja velike kuće moćnoj susjednoj obitelji Colombani nije bila od volje jer im je kuća zaklonila prekrasan pogled na Imotsko polje i Biokovo, kako su govorili: “La casa copriva la nostra vista sul campo d Imota e sul Biokovo“. Početne nesuglasice su prerasle u dugogodišnje zategnute odnose između dr Augustina Bitange i Giacoma Colombani. Kako to obično biva dvoje mladih iz ovih obitelji se zaljubilo, Augustinova kćerka Zorka (1886.-1958.) i Giacomov sin Antun Toni Colombani (1884.-1945.). Toni je Zorki posvetio mnoge stihove u spomenaru i napisao bezbroj pisama. Njihov odnos i njih same najbolje je opisao sam Toni Colombani u jednoj rečenici napisanoj u Zorkin spomenar 1906. godine: “Ko pravo ljubi želi mnogo, malo se nada, a ništa ne pita”.Naravno da su prve glasine o odabiru njegove miljenice Zorke zaprepastile doktora Augustina koji je osjećao netrpeljivosti prema članovima obitelji Colombani, osobito prema Toniju koji je u Imotskom glasio kao veliki zavodnik i nasljednik koji je obiteljsko bogatstvo volio trošiti na provode i druge životne radosti. Za dr Augustina je bio neprikladan zet jer ga je smatrao neozbiljnim i neodgovornim. Stoga je zabranio Zorki da se viđa s Tonijem te je poslao u tada jako udaljeni Split noni Antoniji Carminatti Lusnik. Dvoje mladih morali su prekinuti svoju romansu, a Toni je gotovo teže od Zorke prihvatio njihov prekid i godinama je patio za njom. Zorka je nekoliko godina kasnije upoznala kapetana iz Vignja na Pelješcu Niku Cerezina i udala se za njega 1911 u crkvi sv. Frane u Imotskom. Nevjerovatan je kadar koji je zabilježio službeni fotograf vjenčanja Giuseppe Zohou koji prikazuje izlazak mladenaca Zorke i kapetana Nike iz crkve. Ispred crkve lijevo u bijelom odijelu sa rukom u džepu stoji Antun Toni Colombani, možemo samo zamisliti što je osjećao dok je gledao neprežaljenu Zorku kako iz crkve izlazi s svojim suprugom. Njegov iznenadan i drzak nepozvani dolazak na vrata crkve uznemirio je svatove, a Zorka je bila uvjerena da će u taj čas izvaditi pištolj i usmrtiti nju i supruga. To se nije dogodilo, a sukob dvije moćne obitelji se godinama prepričavao u Imotskom…
Ova fotografija je ostala skrivena u Zorkinoj ostavštini, kao i neki drugi predmeti koje joj je Toni poklanjao poput pramena njegove kose, a on je drugu fotografiju vjenčanja čuvao do svoje smrti. To ipak svjedoči da se njihova ljubav nikada do kraja nije ugasila što samu priču čini još tragičnijom……

Anamaria Marušić Tonković

Fografija u obiteljskoj arhivi