Josip Bepo pl. Franceschi (1844.-1904.), sin Ante. Veleposjednik Josip Bepo pl. Franceschi direktni je potomak vojskovođe Zuane de Franceschija (1673.-1741.), gubernatora Imotskoga koji je za zasluge u borbama za oslobođenje Imotskog od Turaka 1717. godine prije 300 godina dobio od Mletačke Republike velike zemljišne posjede na Vrljici, te kuće, mlinicu i kulu arcibega Čauševića na Perinuši. Od Zuane de Franceschi korijeni slijede preko Petra (1703.), Ante (1723.), Petra (1757.) i Ante (1801.) do Josipa. Josip Bepo pl. Franceschi vjenčao se 1892. godine za Omišanku Anu pl. Grubišić (!876.-1945.) te su imali šestoro djece: Antu Tonija (1893.-1939.), Ivana Zanu (1895.-1951.), Veselu (1897.-1910.), Mariju (1898.-1968.), Milu (1900.-1926.) i Franu (1901-1984.), Josip Bepo je obnovio kuću i mlinice na Perinuši neposredno prije smrti 1904. godine. Kako je bio veliki ljubitelj konja, a sam je uvijek jašio na konju bijelcu s kojim je uz pratnju sluge obilazio svoja imanja po imotskom polju te išao u lov da bi konje zaštitio od riječne vlage tijekom noći su bili na teraci kuće na Perinuši gdje bi se popeli preko položenih stepenica. U usmenoj predaji obitelji je sačuvano kako bi kad bi izuzetno zgodni Josip Bepo na svom bijelcu došao u Imotski zavladalo veliko uzbuđenje među ženskom populacijom. Josipu Bepu je konj spasio i život neposredno prije vjenčanja, Naime stanovita dama je očekivala da će postati gđa Franceschi međutim kad je saznala da se Bepo ženi za puno mlađu lijepu Omišanku Anu, bijesna odlučila ga je ubiti. Znajući njegovu naviku da rano izjaše na svom bijelcu dama se sakrila u grmlje blizu kuće na Perinuši sa kuburom u ruci. Prije nego je zapucala bijelac se propeo zbacivši Bepa na pod i spasivši mu život. Bepo je završio sa slomljenom nogom, a bijesnu damu su žandari odveli u pržun.

Izvor: Obiteljska arhiva