U dvorištu Duhanske stanice u Imotskom početkom 20. stoljeća. U velikoj skupini ljudi uz nekoliko činovnika Dogane među kojima je lijevo sa bijelom bradom Nikola Vučemilović ističu se dični muškarci odjeveni u narodne nošnje Imotske krajine. Na zgradi desno vidi se zvono koje je bilo obvezatno u svim Duhanskim stanicama. Naime služilo je za uzbunjivanje u slučaju neke ugroze, najčešće požara.
Otkup duhana bio je najvažniji dogadaj u imotskom kraju što nimalo ne čudi jer je to bio jedini izvor novčanih sredstava za život ovdašnjih ljudi. Već od rana jutra zaprege iz svih okolnih mjesta prepune duhanskog lista kretale su se putovima u koloni prema Imotskom u tamošnju otkupnu stanicu – Doganu. To je bio dan koji se dugo iščekivao i još duže pamtio. Ljudi su dobivali gotov novac kojim su mogli podmiriti sve svoje životne potrebe i svoja dugovanja. Cijele godine uzimala se razna roba u mjesnih trgovaca za osnovne životne potrebe, bez plaćanja. Trgovac je dugovanja zapisivao jer se znalo da će biti podmirena nakon otkupa duhana; to se popularno zvalo – dug do vage. Duhan se počeo donositi u Imotski na otkup već od 1. studenoga, što je trajalo do 15 siječnja. Da bi se izbjegle gužve u otkupnoj stanici napravio bi se unaprijed raspored po kojem se znalo kada koje selo donosi duhan na vagu. Duhan se tovario na mazge, konje ili kola, pa se u živopisnoj koloni kretalo prema Imotskom. Urod je morao osobno donijeti vlasnik na čije ime glasi dozvola za uzgoj. Tom prilikom predavao se sav duhan prema ranijoj procjeni zaduženja. Koliko će novca dobiti seljak ovisilo je ne samo o količini već i o kvaliteti, odnosno klasi u koju će biti svrstan. Kvalitetu je određivao procjenitelj ili stimadur. On bi iz svake bale nasumice izvadio nekoliko listova i odredio odmah klasu, a time i cijenu. Po kilogramu lista moglo se dobiti do 1,5 kruna…. Povratak kući s nestrpljenjem su očekivali svi ostali ukućani. Tada bi se cijela obitelj okupila oko prebrojavanja novca i slušanja beskrajnih priča o događajima tog dana. Teme su bile neiscrpne i još dugo su se prepričavale dogodovštine najvažnijeg dana u godini. Od dobivenog novca odmah su se podmirivala sva dugovanja trgovcu, plaćalo se porez i druge dadžbine. Kad bi se sve podmirilo, nije ostajalo puno od zarade za svakodnevni život ukućana…..

Snježana Tonković (2009.) Duhanska zbirka Zavičajnog muzeja u Imotskom