Starodrevno stablo izraslo na raskrižju ulice dr Josipa Mladinova i Vladimira Nazora. Stara, zapuštena, više puta devastirana sa kontejnerima i neredom okićena. Po pričama najstarijih ljudi iz blizine murve, mogla bi biti posađena za vladavine Osmanlija jer je u tom periodu postojala pisana naredba kojom se moralo masovno saditi murve kako bi i raja imala svoj slatki i jeftini zalogaj. Po svemu sudeći je samonikla jer nikad nije dala zreli plod. Nazvana je Boškova po izvjesnom Bošku na čijoj se čestici nalazi. Tako je po tom Bošku dobila ime i jedna pećina u Jezeru. Ta je pećina još nazvana i Nenukina jer je ona rođena u njoj za vrime drugog svjetskog rata. Murva je dugi niz godina bila na državnom tlu ali je iznenada u krilu mrkle noći zapela za privatnu svojinu pa je tako i dokazana izgledom na brižnu njegu. U starije vrime najviše je korištena za odmor pod njenim lipim hladom. Bila je okružena lipim velikim klesanicama di se moglo siditi, posebno putnici pješaci iz pravca Glavine Donje, Bušanja i Ričica.Tu se cure prizuvale i bakamale jagodice lipi lica krep papirom. Mi jezeranska dica često bi koristili njezin debeli hlad i velike bile stine, koje su netragom nestale.Tu je bilo zanimljivo boraviti jer bi iz obližnje pekare mamio lipi miris krušni proizvoda, najčešće samo miris.U kućnom albumu smo imali fotografiju na kojoj je bila moja sestra Jelena u sidećem stavu na ćaćinom psu zvanom Iris, moja sestra Zora, moja malenkost, susjeda Ivka Kusić i brat Tomo, najbliži i dragi susjedi. Ivka se udala u Senj, a kuća im je bila između dvi Markotine kuće, sada srušena zidina, javna sablazan ili turistička atrakcija. Ja sam uspio dva puta opjevati Boškovu murvu. Toliko od mene.

POD KROŠNJOM STARE MURVE
Prkosi buri od Jažića
prkosi vitru od Mostara
jača je od sikira i pila
ta stolitna murva stara
pod njom se pravila dica
na njoj se legla tica
pod njom se prizuvale cure
bakamale svoja lica
pod njom se smijala mladost
pričajuć svake zgode
makar nisu bili siti,
a često žedni vode
pod njom se tisuću puta
sprovodilo naše mrce
al u njoj istim ritmom
još bije staro srce
svidokom mi je ona tako
mnogi zbivanja u mistu
ponosno strši spram nebu
tajne kaziva Kristu
nijedna njezina grana
u stranci nijednoj se ne krije
zato ona i dalje
iz oblaka čistu vodu pije
volim te Boškova murvo
što uvik na istom stojiš
volim te stara murvo
što nikad ničeg se ne bojiš
prkosi i dalje stara
makar pukla si u struku
nek na tebi legu se tice
i lad pravi svome puku.

Josip Braco Zen (2025.)

Boškovu murvu ispod koje je kontejner (zar nema prikladnijeg mjesta?) snimila Tornada Zen Ćosić