Imotski, stari Kolodvor između 2 svjetska rata……Na fotografiji mala je kuća na osami u kojoj je živjela obitelji Ante Rebića Čančića i supruge Ive koji su imalii tri sina: Ljubu, Vicu i Roka te kći Danicu. Ljubo je odselio u Zadar i bio predstavnik tvornice duhana, Vice je bio lječnik, a Roko je odselio u Borak gdje je izgradio novu kuću. Kasnije je kuća srušena te je na njenom mjestu izgrađena cesta prema izlazu iz grada. Iznad Rebićeve kuće vidi se krov kuće Sučić. Desno je kuća obitelji pok. Ljube Tonkovića ispred koje je bor koji je i danas tu. Dvorište kuće poslije je ograđeno visokim zidom. Današnju kuću Tonković je na sjevernoj strani svoga posjeda u drugoj polovici 19. stoljeća sagradio prvi doseljeni Benzon u Imotski, Antonio sa sinom Petrom. Na južnoj strani posjeda Antonio Benzon sagradio je prvu veliku stambenu kuću u Imotskome, a u zapadnom dijelu dvorišta bila je prizemna zgrada za kočiju i konje. Kuću je prodao 1910. godine Bratovštini Svetog Sakramenta. za stan časnih sestara, Nakon II svjetskog rata u zgradi je smješten đački dom, zatim škola i konačno Glazbena škola. Ispred kuće Tonković je kuća Frane Mostarčića koja je poslije nadograđena. Poviše potpornog zida u sredini fotografije godinama kasnije sagrađena je robna kuća Ima. Lijevo se vidi dio dvorišta Dušana Matijaševića. Na općinskom zemljištu dijelom od kamena srušene kuće dr Ivice Jerkovića koja je pogođena avionskom bombom u II svjetskom ratu izgrađena je prva zgrada pošte. Ogradni zidovi kuće Jerković dobro se vide na fotografiji. Pokraj Jerkovića kuće bila je prekrasna kamena čartnja koja je nažalost zatrpana i zaboravljena, a nalazila se na mjestu današnjeg kružnog toka. Ispred Pošte bio je stari Kolodvor i legendarna kostela. Kako se kroz debelu hladovinu kostele kiša jedva probijala tu je bila i prava čekaonica na otvorenom, sjedilo bi se na krugu oko nje i na zidu kuća Gotovac i Grbić….Stari Kolodvor lokacija je koja budi mnoga sjećanja.. Tu su započinjale ili završavale sudbine mnogih Imoćana, kostela je svjedočila odlascima trbuhom za kruhom, na školovanje, prvim sastancima. Ispod kostele darivali su se zadnji zagrljaji za oproštaj, ali jednako tako ispod nje radosno su širene ruke u znak povratka u rodni kraj……..Generacije i generacije imotskih đaka su se sastajale na ovom mjestu, posebno na kraju nastave i čekali prijevoz za kući!
Kostela je funkcionirala i kao prva javna oglasna ploča, putnici pri dolasku i odlasku vidjeli bi sve obavijesti, a najčešće osmrtnice….Koliko li se ispod nje promijenilo “dojč maraka”, a koliko li se prodalo samo duhana!?

Fotografija u privatnom arhivu