Dernek

Dernek na Veliku Gospu na Vrljici 1967. godine….Sastavni dio slavlja blagdana Velike Gospe je i onaj svjetovni: još uvijek dobro sačuvani i suvremenijim sadržajima upotpunjavani tradicijski dernek.
“…Rano je jutro. Nitko ne doručkuje. Na tašte se Gospi ide. A misa će začas završiti, neće ni popi duljiti. I njima kruli, i njih mirisi mame. A i vruće je, eno se i ministar vanjskih poslova upotio, čini mot rukom popu da skrati, inače će se srušiti, Hitna će ga odvesti, neće dvojiti, niti će je trebati triput zvati. Proslava Velike Gospe u Prološcu ne može se mjeriti s proslavama Velike Gospe u Mariji Bistrici, Sinju ili Aljmašu. No, ni proslave Velike Gospe u Mariji Bistrici, Sinju ili Aljmašu ne mogu se mjeriti s proslavom Velike Gospe u Prološcu. Na Vrljici. U “zelenoj katedrali”. Pod nebom imotskim…..Nova stabla još nisu nikla pa narod bježi na stranu, u hlad. Kako se miče Sunce, miču se i oni. Sa svojim ručnicima, dekicama, sklopivim stolicama i kišobranima. Piiknik za Veliku Gospu u Imotskoj se krajini čeka cijelu godinu, a u Sinj idu samo neznalice…. Razglas je nov. Ne krči. Čuje se i preko mostića koji Vrljikino misno polje odvaja od doline utihlih jaganjaca. Satari to ne smeta. Udara u pravilnim razmacima. Breca. Janjčići odlaze u nebo. – Oko 60 ih je danas kod mene platilo glavon – govori Zoran iz Slivna, iz Žlibine. Iza njegovih leđa vrte se ražnjevi. Janjci čekaju na red. Oderani i posoljeni. Smaknuti su radi nas. Da možemo kazati kako smo se ugušili koliko smo se najeli. I da bismo ujutro jednako bili gladni. Djeca bi radije palačinke. Ili fritule. Ne smeta im vonj lanjskoga ulja. Djeca su naše blago, s razglasa dopire glas profesora Trogrlića. Propovijed još traje, a mesari čekaju u niskome startu. I ćevapi se okreću. Ima i ajvara. Kapule. Kajmaka.
– Ja bi…- Šta, sine, samo reci? – Ja bi pušku. Vrtuljak je prazan. Navečer će, kaže ovaj što ga vrti, biti gužva. Tako je svake godine. Vrtikola se vrtuljak ovde zove. Ali s puškom se na Balkanu ništa ne može mjeriti, teško ih je napripraviti. Na dalmatinskim dernecima protiv pušaka još nitko nije dobio bitku…Stolovi se polako pune. Misa još nije kraju, ali pametnije je mjesto na vrijeme uhvatiti. Još malo pa će blagoslov. Svjetina je sve nervoznija. Satara sve brže lupa. Kese se janjeće glave. I njih će se netko dočepati. Specijalitet je to…”

Vinko Vuković (Slobodna Dalmacija, 16.08.2022.)

Fotografiju snimio dr Ivo Hršak, arhiva Mile Franceschi Hrša