Imotski 1927. godine, pojedinci iz obitelji Sučić, Marče i Colombani Benzia okupili se prilikom nekog svečanog događaja. S lijeva stoje djeca: Ana Colombani, Hrvoje, Zora i Mari Sučić (u bijelom šeširiću), stari Stipe Duvnjak (ujak Slave Sučića koji je prvi od obitelji došao u Imotski), mali Jako Colombani i Katica Marče koja u naručju drži kći Mariju. Stoje s lijeva: dadilja, Lucija Luči Benzia (kći Nine Colombani), NN, Karmela Karma Colombani, Mirko Marče i Slavo Sučić. Lucija Luči Benzia umrla je prije 43 godine, 04. ožujka 1980. godine. Njen djed Jakov Giacomo Colombani (1834.) koji je jedini od četvoro braće u obitelji ostao u Imotskom oženio se za Gianinu Ivanicu Mirosshevich, a u njihovoj brojnoj obitelji rođeni su sinovi Toni (1884.-1945.), Marko Marketo (1887.) i Ivan Giovanni te pet kćeri: Kata, Karmela, Lela, Maria i Nina, čuvene „Kolombanuše“. Udala se samo najmlađa Nina, koja je sa Paolom Benzia imala sina Federica (umro kao mladić 1925.) i kćer Luciju Luči. Luči, koja je godinama živjela u domaćinstvu sa tetama gotovo svojim vršnjakinjama Karmom i Lelom. Zanimljivo je da su mnogi Imoćani stoga mislili da je i Luči jedna od sestara Colombani, a ne njihova nećakinja. Od imotske mularije ostala je zapamćena kao mrak za balune. Kuća Colombani je imala ogromno dvorište visokih kamenih zidova puni bocca di cavallo gotovo iz svake rupice. Sa suprotne strane zida, na skalinama igrao se nogomet, ukoliko je neprecizan šut lansirao loptu u Colombanovo dvoriste, bila je izgubljena. Spas je bio u brzini otvaranja ogromnih drvenih, teških vrata, koje je iznutra vukao konop, sprint škripavim drvenim skalama do kuhinje i teta Karme opet! “O dio mio, Luči je u sobi, trči i uzmi”. Luči ce zauvijek ostati zapamćena kao mrak za balune kroz pjesmu “Fucbal ” Mercedes Cede Marinković. Sakupljala bi balune pa kada bi vidjela dicu zaustavila bi ih uz povik: “Ferma mularija, koji su vaši baloni”, a dica bi odgovorila: “Svi, svi su naši”! “Evo ovaj put ću ih vratiti, neće pod koltelo glavom platiti ali picoli mii nećete ih dobiti više, ma domani, kad budete igrali balone Luči će koltelo a mani i po svome….”. I tako u nedogled….

Fotografija u arhivu baštinika obitelji Colombani