
Čekanje na otkup duhana u dvorištu Duhanske stanice u Imotskom 1950. godine.
….Otkup duhana bio je najvažniji događaj u imotskom kraju što nimalo ne čudi jer je to bio jedini izvor novčanih sredstava za život ovdašnjih ljudi. Već od rana jutra zaprege iz svih okolnih mjesta prepune duhanskog lista kretale su se putovima u koloni prema Imotskom u tamnošnju otkupnu stanicu Doganu. To je bio dan koji se dugo iščekivao i još duže pamtio. Ljudi su dobivali gotov novac kojim su mogli podmiriti sve životne potrebe i svoja dugovanja. Cijele godine uzimala se razna roba u mjesnih trgovaca za osnovne životne potrebe, bez plaćanja. Trgovac bi dugovanja zapisivao jer se znalo da će biti podmirena nakon otkupa duhana, to se popularno zvalo- dug do vage. Duhan se počeo donositi u Imotski na otkup već od 01. studenog, što je trajalo do 15. siječnja. Da bi se izbjegle gužve u otkupnoj stanici napravio bi se unaprijed raspored po kojem bi se znalo kada koje selo donosi duhan na vagu. Duhan se tovario na mazge, konje ili kola, pa se u živopisnoj koloni kretalo prema Imotskom….Kvalitetu duhana određivao je procjenjitelj ili stimadur. Po kilogramu lista moglo se dobiti do 1,5 kruna. To je bilo više nego je težak mogao dobiti kao nadnicu za dan kopanja, koja je iznosila 1 krunu ili otprilike 10 kg pšenice. U doba Austrije isplata se obavljala odmah i to samo u kovanicama, nikad u papirnatom novcu,nKućanica bi tog dana išla s mužem u Doganu te je bila zadužena da novac od predaje duhana u sigurnosti donese navečer kući, Povratak kući s nestrpljenjem su očekivali svi ostali ukućani te bi se tada cijela obitelj skupila oko prebrojavanja novca i slušanja beskrajnih priča o događajima tog dana……
Snježana Tonković (2009.) Duhanska zbirka Zavičajnog muzeja u Imotskom