Imotski, 1934. godine, Autobusna postaja i gostonica  Gondole (Frane) i Pere Marendić koja se nalazila  nedaleko od Modrog jezera do zgrade Suda. Svi odlasci i dolasci putnika događali su se ispred Perine gostionice koja se pročula  po dobroj hrani i velikodušnosti vlasnice. Nitko nije došao u Imotski, a da nije upoznao Peru Marendić. Gradski činovnici samci preplaćivali su se na hranu u gostionici u kojoj nije bilo mjere za porcije, a na zidu gostionice visio je natpis “Za  6 dinara jedi koliko ti trbuh traži”. Gondola i Pera su živjeli u slozi i bili su neobičan par, ona visoka,  debela   spretno je vodila  gostionicu, a on  mršav,  šaljivđija  nije se miješao u ženin posao. Za vrijeme II svjetskog rata Perina gostionica bila je sastajilište svih vojski.  Pera, plemenita žena velikog srca koja je u vrijeme rata hranila susjede umrla  je  04. siječnja 1949. godine, a s njom je zauvijek otišao jedan dio starog Imotskoga u povijest. Na fotografiji Pera sjedi druga lijevo.
….Društvo se sakupi oko vozila ispred  gostione poznate i izvan mjesta. Na pragu  gostione, stajala je vlasnica, Pera, žena gojazna, očiju uvijek nasmijanih, rumena kao rusulica, dobroćudna…..

Dinko Štambak (Pariz 1980) Polovica operete i otpisane lutke