TRAGOM JEDNOG ZLATNIKA

Numizmatika je važna povijesna znanost koja nepogrešivo stavlja u povijesni i vremenski kontekst sve što drugim načinima to nije moguće. Tamo gdje nedostaju pisani dokumenti ili bilo kakvi drugi materijalni pokazatelji, nalazi novčića rješavaju svaku dilemu točnedeterminacije. Našem muzeju je prije više godina (2004) ponuđen na otkup jedan zlatnik. Ispostavilo se da je to zlatnik bizantskog cara Romana Argira III ,koji je vladao 1028-1034.godine. Novac je poznat pod nazivom solid ili histamenon ili romanatus (dolazi od careva imena- Roman). Nije bilo teško povezati podrijetlo ponuđenog novčića s jednim nama već poznatim nalazištem. Naime, u Drumu u zaseoku Ercega pronađena je ostava novca od 20-tak zlatnika ovog cara ,koje je pronašao Jozo Erceg 1936.godine prilikom ravnanja terena za gradnju kuće. Nažalost, nismo u mogućnosti ući u trag svim ovim vrijednim zlatnicima i saznati gdje se oni danas nalaze. Znamo za 3 primjerka u Franjevačkom samostanu u Sinju ( po zadnjim saznanjima od spomenuta tri sačuvan je samo jedan). Još jedan romanat iz te bogate postave čuva se u našem Zavičajnom muzeju. Pretpostavljam da je većina ostalih završila (prodana) Arheološkom muzeju u Splitu. Međutim, od 59 primjeraka zlatnika cara Argira, koji se nalaze u ovom splitskom muzeju ne spominje se nijedan iz Imotskog (Druma). Moguće da su se našli u kategoriji onih s naznakom nepoznato nalazište. Isto, možda je još koji sačuvan u Drumu ili u privatnim zbirkama? U takvom slučaju možemo se nadati da se još neki primjerci iz ove bogate ostave, kad-tad pojave na tržištu. Avers solida prikazuje Krista na tronu odjeven u tuniku ogrnut himationom (plaštem), u lijevoj pridržava Evanđelje. Uz rub je natpis grčkim pismom : Isus Krist kralj kraljeva. Revers prikazuje cara Argira koji u desnici drži kuglu s križem i Blaženu Djevicu, koja kruni cara. Tom simboličnom gestom potvrđuje njegovu zemaljsku vlast, uz Božju pomoć. Uz rub novčića je natpis: Milošću Blažene Djevice* Roman. Ono što je intrigantno u priči o romanatima i caru koji je vladao samo šest godina, unatoč tom kratkom razdoblju vladavine ostala je razmjerno velika količina njegova novca nanašem tlu. Posebno zanimljivo su brojni nalazi skupnog novca u Dalmaciji, osobito u zagorskom dijelu i u Hercegovini. Nalaza ovog novca je znatno više nego za nekih njegovih prethodnika, kao careva Bazilija II i Konstantina VIII, čije je suvladarstvo potrajalo punih pedeset godina. Novac proizišao iz kovnica spomenutih vladara, a koji je nađen na našem tlu iznosi jedva desetak primjeraka od kojih je opet pola izgubljeno. Ova nelogičnost je upravo bila povod za mnoga nagađanja i zanimljive priče koje su se raspredale oko Argirova novca. Zanimljiva je priča o brodolomu i havariji bizantinskog broda s teretom koji su činili desecikentenarija (svaki je sadržavao po 33 kg zlata u kovanicama ), a koji je dospio na našu stranu obale, točnije južno od Dubrovnika. U povijesnim izvorima zabilježen je jedan ovakav brodolom , čiji plijen je dospio u ruke dukljanskog kneza Vojislava Stefana, zbog čega ga je car pozvao da vrati oduzeti novac ,te da svojom krivnjom ne bude povod ratu. Malo je vjerojatno da je taj novac dospio do nas i da se može povezati s nalazištima na našem tlu.Tragajući za drugim relevantnim povijesnim podacima o događajima koji su se odigrali u prvoj četvrtini 11 st. a koji bi se mogli dati odgovor na ovu dilemu. Povjesničari su izdvojili jedan, koji se čini posebno zanimljiv, te bi mogao biti odgovor na ovo pitanje. Hrvatska država na čelu s Krešimirom III i njegovim nasljednikom sinom Stjepanom (Argirovi suvremenici) nastoje u okrilje Hrvatske države privesti neke priobalne gradove koji su odbijali priznati njihovu vlast. Gradovi su kalkulirali komu će se prikloniti, te su birali između Venecije, Hrvatske i Bizanta. Ovi gradovi su nastojali priskrbiti što veću autonomiju za sebei zadržati što veću neovisnost od gospodara. Tako se spominje zadarski arhont –član gradske uprave-Grgur Dobronja koji je odlučio otputovati u Carigrad s posebnom misijom da se pokloni novo izabranom caru-Argiru u znak priznavanja njegove vlasti od nekih dalmatinskih gradova (Split, Trogir, Zadar, Osor i dr.). Dobronja je bio svjestan da zbog udaljenosti prijestolnice u Carigradu, autonomija njihovih gradova biti će zagarantirana , a eventualno carevo uplitanje u gradsku upravu bit će neznatno. Prema pisanim dokumentima Dobronja je dvaput putovao u Carigrad iskazivati vjernost caru i oba puta se vraćao s bogatim carskim darovima-novcem. Kako je Argir ubrzo stradao nasilnom smrću (dala ga je ubiti vlastita žena Zoe, inače kći Konstantina VIII, uz čiju pomoć je Argir i došao na vlast). Carica je na prijestolje dovela svog trećeg muža Mihajla Paflagonca. To je bio dobar razlog da Grgur Dobronja ponovno krene na put u Carigrad. Međutim sada je situacija bila izmijenjena, novi car nije bio naklonjen Dobronji, dapače dao ga je uhititi ,te je bio bačen u tamnicu, ondje je na kraju i umro. Bez obzira na Dobronjinu sudbinu on je za svojih ranijih uspješnih misija u Carigrad donio u Dalmaciju, osobito Zadar veliku količinu novca, koji je bio značajan poticaj raznim djelatnostima, u prvom redu dolazi do procvata dalmatinskog graditeljstva, osobito gradnje crkava, skulptura u okviru crkvenog namještaja ( ciborija, oltarskih ograda, kapitela isl.) ,koja postiže vrhunac umjetničkog ostvarenja kroz pleternu ornamentiku i reljefnu skulpturu, koja po umjetničkoj vrijednosti nadmašuje Europsku tog vremena, a sve potpomognuto najvjerojatnije Argirovim novcem. Hrvatski vladari nisu kovali vlastiti novac, nisu imali ni vlastite kovnice, a ni rudnike plemenitih kovina, tako da je Argirov novac ostao u opticaju na prostoru starohrvatske države cijelo 11. i 12. st., kao glavno platežno sredstvo u razmjeni roba i dobara. Međutim, i dalje ostaje enigma zašto je i iz kojih razloga ovaj car pomagao razvitku dalmatinskih gradova, zahvaljujući čijoj bogatoj donaciji je cijelo jedno razdoblje obilježeno plodnim graditeljstvom i likovnim stvaralaštvom. Također još uvijek nemamo odgovor zašto se najviše tog novca našlo upravo na prostoru zagorskog dijela Dalmacije i Hercegovine, uz brojne pojedinačne nalaze tu se našlo najviše ostava s Argirovim zlatnicima. Kod Mostara najveća ostava u Drežnici s čak 300 primjeraka zlatnika, Ljubuški-Klobuk- 23 , Vitina – 6, Imotski-Drum 15-20, (prema A. Ujeviću 20 primjeraka), Muć-18, Trilj- 8 primjeraka, (ove brojke minimalno variraju kod različitih autora). Brojni su još pojedinačni nalazi, koji se ovdje ne navode.

Snježana Tonković