U jednom od mlinova na Perinuši nijemom svjedoku dugih stoljeća burne povijesti Imotskoga kraja 1946. godine….
Na Perinuši je od davnina postojala mlinica sa čak četrnaest mlinskih kamenova koje su kroz povijest stoljećima koristili ne samo stanovnici Imotskog polja nego i dalje okolice. Mlinica je obnovljena i proširena 1722.godine, a 1942. godine  znatno je srušena u razornom potresu. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture proglasio je 1976. godine mlinicu objektom kulturne baštine

Našao sam te Gospode na ubavoj Perinuši
Srebreni val k mlinici stiže..
Zasjele krošnjate vrbe,
objesile zelene grane,
ponosno jablani stoje,
miris procvalog cvijeća uzdiže se
nevidljivim krilima sve do neba.
U lugu slavuj pjeva,
cvrkut gardelina,
nad mlinom starim prašina,
kameno kolo tutnji,
drvce po njemu kucka.
Klokoće mlin
proljećem,
zelenim poljem.

Fra Vjeko Vrčić (1997) Labuđi pjev

Izvor: Arhiva  prof. Gordane Radić