Svjedoci smo da se posljednjih godina više ulaže u naš grad tako da su ipak vidljivi pomaci nabolje. Nedavno je dovršen projekt rekonstrukcije javne rasvjete u gradu, koji će po mišljenju stručnjaka donositi velike energetske uštede, učinkovit je, ekološki prihvatljiv i imati će duži vijek trajanja. Ugrađeni su foto senzori pa se rasvjeta pali automatski kad se smanji razina prirodnog svjetla. Diljem grada postavljena su 403 rasvjetna tijela s LED štedljivim žaruljama ugrađenim u nove ferale na konzolama ili samostojećim stupovima. Sve je to pohvalno, treba ići u korak s vremenom, tražiti ekonomičnija rješenja jer svjesni smo da je za gradski proračun javna rasvjeta veliko opterećenje i najveći izdatak. Međutim, pitamo se je li trebalo zamijeniti stare ferale, ili ipak ostaviti one postojeće koji su bili davno postavljeni u užoj jezgri grada. Jesu li se mogli samo preinačiti na suvremeni izvor svjetla i tako aktivirati u novoj rasvjetnoj funkciji. Ne smije se zanemariti činjenica da su stari ferali bili unikatni, nisu bili dio neke serijske proizvodnje. Početkom sedamdesetih godina šjor Vojo (pok. Hrvoje-Vojo Vučemilović) dobio je narudžbu za izradu ferala koji će biti postavljeni u starom dijelu grada. Tom poslu šjor Vojo pristupio je studiozno i pedantno onako kao je to samo njemu bilo svojstveno. Svaki feral je napravljen u njegovoj radionici. Sam ih je dizajnirao i osmislio po predlošku starih imotskih plinskih lanterni, a onda ih svojeručno i izradio ugradivši na prednjoj strani svakog ferala grb grada od tankog lima. Osim toga bili su prepoznatljivi i po ravnim staklenim stjenkama od mliječno-bijelog stakla koje je raspršivalo magličasto i diskretno svjetlo. To je davalo poseban slikovit ugođaj te su se izvrsno uklopili u staru ambijentalnu sredinu. Bili su pričvršćeni na konzolama koje je također sam osmislio i napravio. Imoćani su vezani za svoje stare lanterne. Koliko tek dragih uspomena povezuje Imoćane za Vojine ferale, koliko sastanaka i rastanaka pamte te koliko razgovora se uz noćne serenade zbilo pod njihovim svjetlima? Doduše pamtimo i one manje romantične stvari, kad bi neobuzdana mladost razbijala stakla i žarulje na feralima. Zbog takvog vandalizma događalo se da češće nisu bili u funkciji.
Unatoč tomu to su bili, ipak naši ferali. Uklanjati stare ferale iz ambijenata stare jezgre i mijenjati za nove imitacije je promašaj. Novi ferali imaju samo kostur, šuplji su i prazni, nemaju dušu, nisu to više samo imotski ferali, već svačiji. Identične možemo vidjeti u svakoj ulici ili trgu u bilo kojem gradu ili mjestu. Na koncu moramo postaviti pitanje: Tko smije raspolagati-gospodariti sa starim imotskim lanternama? Budući, kako se ovdje radi o unikatnim predmetima, vrijedila bi primjena zakona koja vrijedi za sve umjetnine koje svrstavamo u umjetnički obrt. Ipak, treba priznati, nisu svi Vojini ferali skinuti s fasada, jedan je sačuvan na skalinama Tina Ujevića (nije u funkciji), a drugi je na Vojinoj kući koji još uvijek osvjetljava njegovu ulicu, a ima sačuvan i grb.
Snježana Tonković