ŠKAPULAR BLAŽENE DJEVICE MARIJE OD GORE KARMELA KAO MARJANSKI ZNAK PUČKE POBOŽNOSTI

Najpopularniji su bili karmelićanski smeđi škapulari s likom Kraljice Majke od Karmela. (Karmel je Sveta Gora u Palestini na kojoj su boravili redovnici-pustinjaci da bi razmišljajući u osami dosegli duhovnu povezanost s Bogom). Karmelićanski red osnovan je u 13. st. u Svetoj zemlji a onda pred muslimanskim osvajanjima radi vlastitog opstanka preseljen je u Europu.
Škapular (lat. scapulae-ramena), nosio se na tijelu ispod odjeće, a nekada nije bilo osobe koja ga nije imala na sebi. Jedanput kad ga se primi nosio se cijeli život, a oni koji su ga imali u času smrti mogli su računati na posebnu milost i pomoć Majke Božje.
Predmet-škapular čine dvije svetačke sličice (Majke Marije i Srca Isusova ) prišivene na komad sukna međusobno povezanih vrpcama. Nosio se preko ramena tako da je jedna sličica bila na leđima, druga na prsima. Ne smije se zanemariti činjenica kako škapular nije amajlija niti ima apotropejsku moć, odnosno nije predmet čudotvorne zaštite koji štiti od zla, bolesti i drugih
životnih nedaća. Škapular je više način življenja u vjeri, koji se očituje kroz svakodnevne molitve krunice, štovanju Marijinih blagdana, hodočašćima Marijinih svetišta i općenito životu posvećenom Mariji u skladu s Evanđeljem. Nositi ga znači
biti u milosti Majke Božje jer škapular jest marijanski znak . Njegovo značenje je soteriološko (spasenje) i eshatološko (zagrobni život) odnosno on je podsjetnik na razmišljanje kako živjeti na ovom svijetu da bi nakon smrti zaslužili vječni život.
Postojali su i drugi škapulari koji su povezani s drugim redovničkim zajednicama. Dominikanski red je imao škapular od bijelog sukna, benediktinski od crnog, karmelićanski je od smeđeg…itd., ali uvijek sa sličicama-Majke Božje i Srca Isusova
Zbog načina života škapulari su se s vremenom pokazali nepraktičnim za nošenje pa su se mogli zamijeniti medaljicama s likom BDM i Srca Isusova, imale su isti značaj kao i škapulari. (Papa Pio X, 1910.g.).

Snježana Tonković