IMOTSKI „ĆEPENAK“ ILI „DUĆAN S VRATIMA NA KOLJENO“

U staroj jezgri grada i danas su vidljivi ostaci pročelja nekadašnjih dućana, nažalost sada zapušteni, zaboravljeni ili betonom zazidani, takvi ne pružaju nimalo lijep prizor. Ono što žalosti je spoznaja da, prolazeći svakodnevno pokraj njih više ih i ne primjećujemo. To su imotski ćepenci, dio prošlosti ovog grada i naša kulturna baština. (Ćepenak je turcizam nastao od turske riječi kepenk, reg. pročelje čaršijskog dućana drvene konstrukcije). Sam naziv odnosi se na arhitekturu pročelja dućana. Bosanski ćepenak sastoji se od tri drvena zaklopca kojima se zatvaraju otvori na dućanu. Kad je dućan otvoren dva zaklopca podižu se prema gore i kukom pričvrste za strehu, dok se treći spušta prema tlu i naslanja na potporanj. Na njemu se moglo sjedit dok se čekalo na obavljanje kupnje, a s tim se nikad nije previše žurilo.Imotski ćepenak zadržao je turski naziv u imenu ali arhitekturom pripada mediteranskom tipu dućana što ga posve razlikuje od onih bosanskih ćepenaka. Sličan je onima koje nalazimo u mnogim malim priobalnim mjestima i gradovima – tamo ih nazivaju „dućan s vratima na kolino“. Vrata na koljeno kao i imotski ćepenak imaju na isti način konstruiran kameni luk koji je presvođivao ne samo ulazna vrata, već i prozor uz vrata. Spušteni prozorski zaklopac na dućanu služio je trgovcu ujedno kao izlog robe koju je nudio na prodaju. Dinko Štambak spominje jedan takav ćepenak na „postolariji“ svog ujaka, u izvrsnoj priči o ridikuloznom „Gajtanu“. (Šteta, ne spominje gdje se nalazila ta postolarija-vjerujem kako još neki Imoćani pamte taj podatak). Takvih dućana s vratima na koljeno možemo vidjeti posvuda, pa i u Dubrovniku na Stradunu. Tamo su postavljeni od sjevernih
Vrata od Pila pa do Vrata od Ploča, s jedne i druge strane ulice, u nizu stvarajući jedan građevni i urbanistički sklad po čemu je Stradun prepoznatljiv. Split je također prepun takvih dućana. Najviše ih je na Voćnom trgu, sama palača Milesi u svom prizemlju rastvorena je s pet vrata na koljeno. Tako je i u ostalim mjestima gdje su više-manje svugdje ovi dućani sačuvani, i najvažnije do danas još u uporabi. U tom smislu bilo bi dobro nešto poduzeti u svezi imotskih ćepenaka, jer ih je sačuvano još svega nekoliko, a pitanje koliko još dugo će i oni opstati. Bila bi velika šteta ne pristupiti njihovoj revitalizaciji i privođenju svrsi, jer bi ćepenci svojom skladnom i jednostavnom arhitekturom pridoni jeli živopisnijem izgledu grada, a ujedno tim iskazujemo potrebnu brigu za vlastito povijesno nasljeđe i njihovo očuvanje za budućnost.

Snježana Tonković

Na fotografiji je ćepenak, ulazna vrata na koljeno dućana u kući Matije Jelavić