Pomorska bitka kod Visa u kojoj su se sukobile mornarice Habsburške Monarhije i Kraljevine Italije zbila se prije 151 godinu kišnog 20. srpnja 1866. godine. U tom ratnom sukobu cilj pomorskog pohoda Kraljevine Italije bilo je zauzimanje istočnojadranske obale. Iako je talijanska flota bila daleko moćnija i brojnija od austrijske, bitka je završila pobjedom austrijske flote koju je predvodio kontraadmiral Wilhelm von Tegetthoff (23. prosinca 1827. – 7. travnja 1871.), jedan od najistaknutijih pomorskih zapovjednika 19. stoljeća dok je zapovjednik talijanske flote bio grof Carlo di Persano. To je bila odlučna pobjeda za nadbrojniju austrijsku pomorsku silu nad nadmoćnijom talijanskom silom i prva velika europska pomorska bitka u kojoj su sudjelovali brodovi koji su koristili željezo i paru, te jedna od posljednjih koja je uključivala promišljeno probijanje brodskog trupa.Budući da su na austrijskoj strani sudjelovali brojni hrvatski mornari, važna posljedica austrijske pobjede pod Visom bilo je odbacivanje naklonosti prema Italiji i buđenje hrvatske nacionalne svijesti u Dalmaciji. Kako je napisao Ante Ujević u knjizi “Imotska krajina” (1954.) Imoćani su se pokazali junacima te 1866. godine kada je trebalo braniti Dalmaciju od talijanske agresije. Oko 200 Imoćana mornara i podoficira istakli su se u borbama kod Visa koje su u odlučnoj bitci 20. srpnja 1866. godine donijele poraz nadmoćnijoj talijanskoj mornarici. Za ranjenike Imoćane u borbi pod Visom u Imotskom je sakupljeno u jedan dan oko 150 fiorina pomoći. Zauzimanjem imotskog načelnika Ante Rossija općina je na svoj trošak liječila sve vojne ranjenike Imotske krajine, a tadašnji općinski liječnik dr. Antonio Mazzi odlučio ih je liječiti besplatno. Nakon Viške bitke Austrija počinje uviđati da je nečovječno narodu koji se za nju bori nametati tuđi jezik i odnarođivati ga bez svoje vlastite koristi.
Na fotografiji portret Francesca cav. de Geremia, kapetana fregate u Viškoj bitci na strani Austrije, supruga Elizabete Elise Carminatti. Elisa Carminatti de Geremia sestra je Antonie Carminatti Lusnik, bake dr Pave Radovinovića. Elisa i Francesco de Geremia odselili su se krajem 19. stoljeća sa kćerima Mariom i Gianninom u Napulj gdje su i ostali. Zanimljivo je da se jedna od dvije sačuvane knjižice ljubavnih soneta “Agli sposi Francesco cav. Jeremiasch Elisa Carminati pochi versi, Venezia 4 maggio 1859.” koju je povodom vjenčanja Elise i Francesca 1859. godine napisao u Veneciji Elisin ujak kanonik Don Angelo Maria Nonveiller čuva u Nacionalnoj knjižnici u Firenci, a druga u arhivi obitelji Radovinović. Kad bi dr Pave Radovinović unucima pričao o svojoj tetki spominjao ju je kao mia zia di Napoli.
Anamaria Marušić Tonković
Akvarel na papiru Francesca cav. de Geremia u kući je obitelji Radovinović u Imotskom