Josip Tripalo (10. 03. 1862.-25.03.1929.), najuspješniji Načelnik Imotskog svih vremena sa suprugom Dobrilom Šegvić (1868.) i petoro od svoje sedmoro djece  (još nisu rođeni Nevenka i Miro) u obiteljskoj kući na imotskoj Pjaci, snimio 1905. godine Giusepppe Popovich, Imotski. Josip je jedini sin doseljenika iz Sinja Andrije Tripalo i Annamarije Bitanga (1828.), kćeri Pavla i sestre dr. Augustina Bitange. Otac Josipa Tripala Andrija po dolasku u Imotski oženio je Mariju Anu te je uz suprugin miraz kupio na dražbi kuću trgovca Bulića na Pjaci i dogradio drugi kat. Andrija i Marija Ana imali su nekoliko djece koji su umrli u mladenačkoj dobi te im je ostao jedini sin i nasljednik Josip. Josip Tripalo rođen na današnji dan prije 155 godina izrastao je u pravoga gospodina, bio je kulturan, član prve Imotske glazbe te se uspješno bavio trgovinom. Josip je imao sedmoro djece, sa prvom ženom Milicom Jerković kćer Mariju koja se poslije udala za odvjetnika iz Vrgorca Ivu Jelavića. Nakon Milicine smrti oženio se za Splićanku Dobrilu Šegvić s kojom je imao četiri sina Andru (1899.), Ljubu (1902.), Antu Tonka (1903.) i Mira (1907.) te dvije kćeri Milicu (1898.) i Nevenku (1905.). Nitko od Josipove djece nije imao djece, te je obitelj izumrla. Josip Tripalo najuspješniji je načelnik Imotskog biran u razdobljima 1894.-1896.,1899.-1905. i 1905.-1911. Među ostalim za njegova mandata Imotski je među prvim gradićima u Dalmaciji dobio novu školsku zgradu Pučke i Građanske škole koja je dobrim dijelom i njegovom velikom zaslugom izgrađena 1911. godine  uz suradnju sa narodnim zastupnikom Josipom Vergilom Perićem. Osim za izgradnju školske zgrade, zaslužan je za provedeno prvo suvremenije osvjetljenje Imotskoga sa dvanaest visokih ferala te je izgradio vodovod uz Vrljiku kojim Imotski dobiva vodu. Zahvaljujući Josipu Tripalu glazbaru i uzornom načelniku, skrblju općine osnovala se 21. prosinca, 1893. Općinska glazba te nešto kasnije Vatrogasno društvo. Kao crkovinar i Načelnik sudjelovao je novčanim doprinosima u uređenju unutrašnjosti imotske crkve. Josip Tripalo radio je i pomagao gdje je trebalo pa je i njegovo ime ostalo čvrsto vezano uz narod Imotske krajine. Umro je 1929. godine. Josipov sin Ljubomir (1902.-1945.) također Načelnik Imotskog pred II svjetski rat, jedan je od osnivača i predsjednika društva “Lipa” za uređenje i proljepšavanje Imotskog. Uz veliku financijsku pomoć Ljube Tripala, plemenitog čovjeka, svestranog intelektualaca, kolekcionara umjetničkih slika, nadareneg glazbenika, ubijenog 1945. godine  zasađen je drvored lipa koje i danas krase nekadašnji Pazar, sredili su se putevi do spilja u jezeru, napravljena je vidilica i put do nje. Kolekciju umjetničkih slika poslije Ljubine smrti njegova sestra Milica Tripalo poklonila je muzeju samostana u Imotskome. Ante Tonko Tripalo jedini oženjen sin Josipa Tripala profesor fizike i matematike na Sarajevskom sveučilištu prije smrti 1993. godine u ratnom Sarajevu napisao je oporuku prema kojoj imovina obitelji pripada Gradu Imotskom. Po oporuci Grad Imotski bi trebao prodati dio velike imovine Tripalovih, a kuću na kojoj treba stajati natpis “Obitelj Tripalo” preurediti za kulturne ili karitativne sadržaje. Do danas ništa nije napravljeno iako je obitelj Tripalo kroz proteklih više od stotinjak godina puno napravila za razvoj grada Imotskog.