Domenico Truccolo (1828.) sa petoro odrasle djece 1885. godine u Imotskom. Domenico Truccolo doselio je u Imotski iz gradića Marrone u Italiji kao oružnik, detektiv te se oženio za Imoćanku Vanciju Bitanga (1833.), jednu od pet kćeri Pavla Bitange i sestru dr Augustina Bitange. Na fotografiji obitelji Truccolo snimljenoj nakon smrti supruge i majke Vancije s lijeva stoji: Rafaela (1865.) udana za Juru Zuka Vučemilovića, sjede Lucijan (1867.) i otac Domenico, stoje Remigio (1869.) oženjen za Danicu Mrkušić i Fabijan (1874.) te Euzebija (1872). Kako piše fra Vjeko Vrčić Domenico Truccolo je nakon ženidbe za bogatu Bitangušu i pomoću njenog miraza i svoje okretnosti otvorio trgovinu, te izgradio lijepu kuću. Njegovi sinovi Remigio i Fabijan Truccolo su bili prvi industrijalci u Imotskom koji su početkom 20. stoljeća oko 300 m od stojne kuće sagradili tzv. Trokulovu mlinicu za izradu kupa za krovove. Kako su Imoćani iskrivili prezime Truccolo u Trokulo njihove kupe su u narodu prozvane trokulače, a još danas u Imotskom i okolini ima kuća pokrivenih trokulačom. Braća Truccolo su osim tvornice imali i kamione koji su prevozili i putnike, a imali su i prvi privatni telefon u Imotskom. Fabjan Truccolo je kupio prvi osobni automobil koji je korišten kao taxi, a vozio ga je Ante Bralić.Zadovoljni radnici su bili uglavnom iz Vinjana, te su braća Truccolo Lončarima i Jurošima iz zahvalnosti za pošten rad darovali trokulaču za školsku zgradu u Vinjanima Gornjim. Truccolovi su pomagali svakome tko je želio raditi, a radnici su bili zadovoljni jer su mogli raditi u blizini svojih kuća. Braća Fabjan i Remigio Truccolo su imali prvu vinariju, jedini su otkupljjivali grožđe od imotskih vinogradara kojima su na taj način pomagali da prodaju grožđe i odmah dobiju novac. Nakon 1945. godine cjelokupna imovina obitelji Truccolo je nacionalizirana, a obitelj je u vlastitoj kući smještena u mali neuvjetni stančić. Zadnji muški potomak Dinko Truccolo (1921.), Remigiov sin koji ima dvije kćeri Danicu i Milu bio je zbog takvih okolnosti prisiljen odseliti se iz Imotskog u Zagreb gdje je i umro. Tako je još jedna stara imotska obitelj izuzetno zaslužna za razvoj Imotskoga nestala, a u Imotskom gradu kojeg su zadužili malo njih pamti prve industrijalce i pogone kod Trokulove mlinice. U kući Truccolo u Imotskom su danas drugi stanari, jedino je samo njihov ostao osamljeni grob na groblju Gospe od Anđela.